Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Program 7. Festivala svjetskog kazališta

Program 7. Festivala svjetskog kazališta

7. Festival svjetskoga kazališta održat će se od 18. do 26. rujna u Zagrebu, a na programu mu je pet naslova iz Rusije, Belgije, Njemačke, Švicarske i Italije.
Share on facebook
Share on twitter

Festival, kao i prije tri godine 'Moskovskim zborom',  otvara predstava ruskog redatelja Leva Dodina u produkciji njegova sanktpetersburškog Malog kazališta. 'Život i sudbina', nastao prema romanu Vasilija Grossmana tro-i-po satni je spektakl za 27 glumaca i 6 promjena scenografije, a lani je na ruskom nacionalnom festivalu Zlatna maska osvojio nagradu za najbolju predstavu, te odnonda uz ponešto podijeljene kritike turira svijetom, s pratećim, iako ne nužno nevjerojatnim, reklamnim trilerom.

Dodin, naime, tvrdi da je u knjigu, u Rusiji zabranjenu do 1988., a u Švicarskoj izdanu 1980., tri godine nakon izdavanja slučajno pronašao u jednoj finskoj knjižari - pročitao je tamo u pet dana i odlučio je jednom postaviti. Zašto je na to čekao 25 godina - druga je priča.

Bilo kako bilo, Vasilij Grossman, stekao je slavu ratnog heroja u SSSR-u svojim novinarskim izvješćima iz zloglasnih nacističkih logora Majdanek i Treblinka, od čega je potonji bio i službeni dokaz optužbe na suđenju u Nurembergu. No, nakon rata Grossman se suprotstavio vladajućem režimu i njegovu antisemitizmu, sudjelujući u sastavljanu tzv. Crne knjige, pa su posljedično njegova djela, uključujući i roman iz 1960. -' Život i sudbina' - bila zabranjena. Knjiga je u vidu mikrofilma ipak prokrijumčarena u Švicarsku, te tamo objavljena 1980. U središtu su radnje majka na samrti u ukrajinskom židovskom getu i njezin sin, moralnim dilemama mučen fizičar koji radi na razvoju nuklearnog oružja...

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=Xy5LqFDM4Aw]
Život i sudbina

Drugi festivalski naslov, 'Isabellina soba' u režiji Jana Lauwersa i izvedbi Needcompany iz Bruxellesa, jednako je indikativan za svjetske kao i za domaće trendove. Naime, Lauwers - po obrazovanju slikar, nakon raspada Epigonentheater zlvcollectivea i njegove serije iznimno vizualnih uradaka,  osnovao je 1986. Needcompany, a prve predstave, te odmah i međunarodni uspjeh, postigao je naslovima , Need to Know (1987) i ça va (1989). Potonja je već u godini praizvedbe gostovala na - 13. Eurokazu. Odnonda je Lauwers potpisao nekolicinu radikalnih adaptacija Shakespearea, gostovao na Documenti X.,  dobio Obie nagradu, te - stekao status zvijezde festivalskog mainstreama.

'Isabellina soba', središnji je dio njegove posljednje trilogije 'Sad face/ Happy face' koja je nakon integralne praizvedbe u Salzburgu igrala i na ovogodišnjem Avignonu. U, tvrde kritičari, monumentalnoj izvedbi glumice Vivianne de Muynck, glavni je lik predstave imaginarna 90-godišnja glumica Isabella Morandi, koja revidira vlastiti život, temeljen na poočimovoj priči kako joj je otac zapravo pustinjski princ... Uz brojna lica iz prošlosti, Isabella se suočava čak i sa personifikacijama vlastitih misli i osjećaja, ali i s obimnom kolekcijom afričkih antikviteta. U njima je, zapravo, i izvor predstave, jer je zbirku od cca 5,000 iz Afrike prokrijumčarenih artefakata, Lauwersu u nasljeđe ostavio - vlastiti otac.

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=kTSKCNxRMLY]
Isabellina soba

Slijedi, sad već tradicionalno FSK-ovo preuzimanje šlagvorta od BITEF-a, s čijeg lanjskog izdanja u Hrvatskoj po prvi put stižu Christoph Marthaler i Heiner Goebbels, a koji su podijelili žirije prošle jeseni u Beogradu.

Politikin žiri nagradio je naime predstavu Marthalerovu predstavu ‘Platz mangel‘ iliti ‘Nedostatak prostora’, no u Zagrebu će se taj Švicarac predstaviti svojom tri godine starijom njemačkom produkcijom -  'Voćnom mušicom' - iz 2005.

Naime, osim švicarskog, Christoph Marthaler jedna je i od najvećih zvijezda suvremenog njemačkog teatra – nekadašnji učenik Jacquesa Lecoqa, dvaput je imenovan redateljem godine u izboru časopisa Theater heute, a još je 1998. dobio Premio Europa za novu kazališnu realnost, te iste godine oduševio BITEF-ovu publiku predstavom ‘Europljani, crkli dabogda‘. Od 2001. do 2004. bio je ravnatelj Zurich Schauspielhaus, no ostavio se direktorovanja zbog političkih nesuglasica.

U 'Voćnoj mušici' iliti 'Drosophili' Marthaler u neku zaboravljenu garderobu smješta sedam, istraživanju ljubavi posvećenih,  znanstvenika u bijelim laboratorijskim kutama, a koji oživljavaju tek kad - zapjevaju. No, pjevaju puno - čak 37 glazbenih brojeva koji variraju od Verdija do Lloyd-Webber. Jesu li i gdje u našem genetskom materijalu pohranjeni proživljeni osjećaji, pitanje je na koje pokušavaju odgovoriti istražujući žanr koji je za njih ono što je za genetičare - drosophila. Operu, naravno.

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=mupwJknakY4]

Za razliku od Politikina, službeni žiri 42. BITEF-a, u sastavu Hans-Thies Lehmann (predsjednik), Mia David, Marija Karaklajić, Constanza Macras i Katarina Pejović odlučio je jednoglasno Grand Prix “Mira Trailović” dodjeliti  predstavi Stifterove stvari u režiji  Heinera Goebbelsa, a u pravo tim naslovom on po prvi put stiže i u Zagreb.

Stifters Dinge iliti Stifterove stvari, 80-minutni je performans Heinera Goebbelsa, u kojem njemački skladatelj i redatelj istražuje prostor između dramskog kazališta i opere, u kompoziciji za pet klavira bez klavirista. To je komad bez glumaca, izvedbu bez izvođača… Predstava se oslanja na tekstove Adalberta Stiftera, romantičnog autora s početka 19. stoljeća, a u protagoniste pretvara stvari koje u kazalištu često uzimamo zdravo-za-gotovo: rasvjetu, slike, žamor, zvuke, glasove, izmaglicu, vodu i led… Kako je zapisao kritičar londonskog Independenta: Koga je briga u koji to žanr spada kad je – genijalno!

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=1VV-mcuf-P8]

Posljednji naslov iz ovogodišnje ponude Festivala svjetskog kazališta talijanska je predstava 'Koverta' čiji tekst potpisuje Spiro Scimone, a režiju njegov dugogodišnji suradnik Francesco Sframeli, s kojim se upoznao dok su obojica kao glumci bili angažirani u čuvenoj shakespearijanskog trilogiji redatelja Carla Cecchija.

Scimone je i glumac, i dramatičar i scenarist, a njegova se drama 'Festa' premijerno našla i na ovogodišnjem repertoaru dubrovačkog Kazališta Marina Držića i to u režiji Nenni Delmestre. Za svoje dramske tekstove Scimione je u domovini višestruko nagrađivan, pa je tako 1994. osvojio nagradu Idi za niove autore, 1995. Idi nagradu za novu dramaturgiju, a 1997. Premio Ubu za nove autore. Ljubiteljima filma bit će pak poznatiji kao dobitnik dviju nagrada (Isvema & Luigi De Laurentiis) na venecijanskoj Mostri 2002., a za svoj debut - Due amici iliti Dva prijatelja.

Koverta je kafkijanska priča o dehumanizaciji, u kojoj se slučajnog prolaznika tereti za ubojstvo koje nije počinio. Potom biva  pretučen, iz njega mučenjem iznude priznanje, naposljetku ga i umore, a tijelo mu objese o kuku, da bi ga uskoro proždrli stravični predstavnici vlasti uz viski i grupno fotografiranje...

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=iqMaN8xDrGM]

Točan raspored izvedbi, kao ni cijene ulaznice još uvijek nisu poznati, no izvjesno je da ćete ovogodišnje izdanje FSK moći gledati u Zagrebačkome kazalištu mladih, HNK, Zagrebačkome kazalištu lutaka i na Velesajmu.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI