Login za korisnike

Mrtva svadba (HNK Varaždin)

Gordan Tudor i Natalija Manojlović, nakon hita ‘Vodoinstalater’ opet surađuju, ovaj put na hvaljenom tekstu Asje Srnec Todorović iz 1990. godine i to uz pomoć Papandopulo kvarteta.

***

U razmaku od samo nekoliko mjeseci, iznimno hvaljeni tekst Mrtva svadba Asje Srnec Todorović praizveden u zagrebačkom Teatru ITD još 1990. godine, dobija drugu produkiju na domaćim scenama. Prvo ga je u kolovozu na festivalu Zadarsnova postavio Vinko Radovčić, dok ga podnaslovljenog 'crna opera' u HNK Varaždin u koprodukciji s Eurokazom postavlja - Natalija Manojlović i to na glazbu Gordana Tudora s kojim je već realizirala uspješnicu Vodoinstalater.

Radnja se u velikoj, polupraznoj sobi usamljene kuće u kojoj su zatvorena četiri lika: Otac, Kći, Mladoženja i (mrtva) Majka. U tom se prostoru nalaze se samo stol sa stolicama i ormar u kojem boravi mrtva Majka. Prvi čin koji se događa jedne otužne jesenje nedjeljne večeri započinje dolaskom Mladoženje u dom svoje izabranice kako bi dogovorio vjenčanje. Otac i Kći ga pozivaju da ostane na večeri. U pozadini priče koja ponajprije govori o ljubavi što se ostvaruje kroz / u blizini smrti čuje se neprestano padanje kiše, govori se o vlazi, hladnoći, pahuljama, ledu, spominje se obližnja rijeka u kojoj će Kći (u drugoj od dviju ponuđenih inačica epiloga drame koji se, kao i njen drugi čin, događa zimi) počiniti samoubojstvo i pridružiti se Majci u ormaru. Preživjeti će samo Otac i Mladoženja koji ostaje čekati pred zatvorenim ormarom svoju mrtvu zaručnicu koju će svejednako oženiti.

Službena najava varaždinske produkcije kaže pak i ovo:

Mrtva svadba predstavlja obitelj kao društvenu igru, čija pravila od davnina ispisuje kulturološko nasljeđe. Obiteljske uloge, odnosi i rituali, s koljena na koljeno provode se bez odstupanja. Tako Obitelj postaje tek obiteljsko naslijeđe, odnosno akumulirano obiteljsko breme, koje s ponosom u srcu ili s djedovima u oku, ostavljamo potomstvu. Svako preispitivanje ili nepoštivanje pravila urušava cijelu instituciju.  Pokoljenja su već prije svoga postojanja osuđena na gušenje u praviima, kao u prašini nekog obiteljskog porculana, koji godinama čeka "posebnu priliku".
Jedna obična obiteljska tragedija kao tektonski poremećaj figurica u igri, manje je smrtonosna od igre same. Jer naslijeđene samo, univerzalna je obiteljska tragedija."

autorski tim
Natalija Gligora Gagićšaptač
Vedran Drvenkarasistent inspicijenta
Asja Srnec Todorovićautor teksta
Žarka Krpankostimograf
Stjepan Filipecscenograf
Gordan Tudorskladatelj
Radomir Šalamuninspicijent
Natalija Manojlovićredatelj
Barbara Roccoasitent redatelja
Ivana Đuladramaturg

izvođači
Barbara RoccoMajka
Goran JurkovićPapandopulo kvartet (tenor saksofon)
Gordan TudorPapandopulo kvartet (alt saksofon)
Ljubomir KerekešOtac
Marinko PrgaMladoženja
Nikola FabijanićPapandopulo kvartet (sopran saksofon)
Sara StanićKći
Tomislav ŽužakPapandopulo kvartet (bariton saksofon)

Odgovori