Mrtva svadba drama je Asje Srnec Todorović u dva čina s prologom i epilogom (u dvije inačice), praizveden u zagrebačkom Teatru ITD još 1990. godine.
Radnja se u velikoj, polupraznoj sobi usamljene kuće u kojoj su zatvorena četiri lika: Otac, Kći, Mladoženja i (mrtva) Majka. U tom se prostoru nalaze se samo stol sa stolicama i ormar u kojem boravi mrtva Majka. Prvi čin koji se događa jedne otužne jesenje nedjeljne večeri započinje dolaskom Mladoženje u dom svoje izabranice kako bi dogovorio vjenčanje. Otac i Kći ga pozivaju da ostane na večeri. U pozadini priče koja ponajprije govori o ljubavi što se ostvaruje kroz / u blizini smrti čuje se neprestano padanje kiše, govori se o vlazi, hladnoći, pahuljama, ledu, spominje se obližnja rijeka u kojoj će Kći (u drugoj od dviju ponuđenih inačica epiloga drame koji se, kao i njen drugi čin, događa zimi) počiniti samoubojstvo i pridružiti se Majci u ormaru. Preživjeti će samo Otac i Mladoženja koji ostaje čekati pred zatvorenim ormarom svoju mrtvu zaručnicu koju će svejednako oženiti.
Na festivalu Zadarsnova predstavu režira Vinko Radovčić.