Zbog prijedloga porezne reforme brojne strukovne udruge jučer su lobirale kod resorne ministrice, no ako je suditi po njezinim izjavama, a još više po 'body languageu' u televizijskim izvještajima sa sastanka, čini se da je i ona sama svjesna kako joj je utjecaj po tom pitanju mali ili nikakav.
Uz to, očito ni devet dana od predstavljanja prijedloga porezne reforme u Ministarstvu kulture zapravo ne znaju kakvi će biti njezini ukupni učinci po resor jer nam na upit o tome do danas nisu odgovorili, dok je – a to je posebno znakovito – Ministarstvo financija isti takav naš upit proslijedilo – Poreznoj upravi. Koja nam odgovorila također – nije.
Stoga smo na jednom mjestu odlučili sabrati sve ono što smo dosad na tu temu saznali.
- pokupit će knjige, kino ulaznice i novine
Ukidanjem stope od 5% PDV na knjige, kino ulaznice i novine porast će na 12 %. Što automatski znači njihovo poskupljenje, jer s možebitnim izuzetkom kinoprikazivača, u rečenim industrijama nema više ni nanometra prostora za smanjenje troškova, odnosno ne postoji ni teoretska mogućnost da 'proizvođači' amortiziraju porast poreza. Tako će se broj onih koji kupuju tri spomenuta proizvoda dodatno smanjiti i sve to u zemlji u kojoj prosječni građanin jedva da pročita jednu knjigu godišnje, dok se najtiražnije dnevne novine prodaju u smiješnim nakladama od 40-tak tisuća primjeraka.
- poskupit će autorski rad
Zakonodavac kani uvesti obvezne doprinose svim autorima bez obzira na godišnji iznos honorara. To će automatski autorski rad poskupiti za barem 12%, ako ne i više.
- bit će ugroženi svi EU i ini međunarodni projekti koji uključuju autorski rad
Aplikacije za EU projekte i slične međunarodne natječaje u pravilu se pišu i po koju godinu prije realizacije i u njima je potrebno do u najsitnije detalje razraditi troškove projekta. Ova nagla promjena zakonodavnog okvira preko noći će sve te troškovnike učiniti pogrešnima, te njihove ulazne troškove povećati za barem 12%. Što je – neodrživo.
- sve aplikacije na natječaje za javne potrebe u kulturi 2017. postat će bespredmetne
U Hrvatskoj za projekte u kulturi ne možete dobiti kredit u komercijalnoj banci. Sponzora gotovo da i nema, a s obzirom na olakšice koje im država nudi u zamjenu za sponzorstva, to i nije čudno. I zato se većina kulturnih proizvođača u potrazi za sredstvima okreće državi, odnosno jedinicama lokalne samouprave. Iliti natječajima za javne potrebe u kulturi. Koji se u pravilu raspisuju od srpnja do listopada. I u kojima predlagač mora navesti precizne troškovnike projekata za koje traži potpore.
Kako su svi ti troškovnici napravljeni prema važećim poreznim propisima, poskupljenje autorskog rada od 12% čini ih u najmanju ruku promašenima, ali realno - besmislenima.
- državni i lokalni proračuni za kulturu će se 'skupiti' kao odjeća u pranju
Povećanje cijene autorskog rada u zemlji s ionako najmanjim europskim proračunom za kulturu, isti će se zapravo još više smanjiti. Ne doslovno, ali 'skupiti' će se kao odjeća u pranju. Naime, ako uz sve već preuzete obaveze akteri kulturne scene budu morali autorski rad plaćati 12% više, što mislite otkud će namaknuti taj novac? Naravno, iz programskih sredstava. Pa ćemo za isti novac iduće dobiti puno manje programa nego ove godine.
- procvast će rad na crno
Autori, koji ionako jedva krpaju kraj s krajem, nemaju gotovo niti jedan ozbiljan mehanizam naplate svog rada, nikakvu sigurnost i brojne hendikepe u poslovanju, bit će prisiljeni raditi na crno ne bi li amortizirali poskupljenje cijene vlastitog rada. Za očekivati je opet poplavu studentskih ugovora i sličnih 'kreativnih' rješenja.
- pacifikacija kulturnjaka & medijskih djelatnika
Poskupljenje cijene autorskog rada u zemlji koja autore ionako tretira kao građane drugog reda, dovest će u konačnici do njihove potpune pacifikacije. Kad nekome preko noći oduzmete 12% sredstava za život, a zauzvrat mu – zapravo – ne ponudite ništa drugo, taj Netko mora pod hitno naći način da spoji kraj s krajem i najčešće mu ne ostaje ni vremena ni energije za bavljenje bilo kakvim drugim društvenim angažmanima. A to je – posve moguće – i jedan od ciljeva ovakve porezne reforme.
Jedan odgovor
Bolna je istina da Lijepa naša odavno već nije naša. Postala je Lijepa njihova. Postala je prćija polupismenih, bahatih, dinarskih čobana, koji njome upravljaju bez ikakvih skrupula, vodeći računa samo o vlastitu probitku, dok Država pod njhovim vodstvom, uz obilatu pomoć hrvatske Crkve Katoličke, nezaustavljivo tone u glib, u mračni Srednji vijek, u ignoranciju i mediokitetski svjetonazor. A svemu kumuju vrhunaravne laži, nazvane domoljubljem i demokracijom.
U blještavi staniol možete umotati sve, što god vam padne na pamet; od čokolade preko konjske balege do prekrasnih političarskih predizbornih obećanja. Zaslijepljeni blještavilom ambalaže, glupani ne provjeravaju što je u nju umotano. A glupani u Lijepoj njihovoj zauzimaju impresivno prvo mjesto čineći većinu od oko 80% demokratski uzgojenih i domoljubno osviještenih poluidiota, gnjusova, karijerista i, nadasve, časnih i iskrenih srebroljubaca.
U kakvu smo nepismenu močvaru polusagnjilih mozgova uronjeni, neka nam najbolje svjedoče brojni nepismeni komentari koje možemo iščitati u web-izdanjima neklih novina, a nerijetko i prateći sjednice Hrvatskoga sabora. Komentari koji se javljaju u web-izdanjima novina, a i neke izjave vrlih saborskih zastupnika, koji bi imali predstavljati intelektualnu kremu hrvatskoga društva, najviše govore o samim komentatorima i nekim saborskim zastupnicama i zastupnicima. Komentatori svoju nepismenost i sirovu zloću kriju pod raznoraznim pseudonimima, dok saborski zastupnici ionako nemaju obraza pa se svojih gluposti ni najmanje ne stide. Ni u jednih niti drugih, u javnom istupu nema ni „K“ od kulture. Razumljivo, jer u Lijepoj njihovoj kultura je nešto bezvrijedno, nešto što bi, jednostavno rečeno, valjalo što prije utamaniti da ne zagađuje njihov prostor.
Samo u kulturno neosviještenoj, što znači i praznoj, glavi mogla se roditi misao da je pjesništvo, romansijerstvo, svirka, isto što i tesanje čačkalica ili gnojidba neplodnoga zemljišta. Takva jedna prazna glava zaključila je da pisce, pjesnike, glazbenike i njima slične zgubidane valja strpati među obrtnike i primjereno ih oporezivati. U Lijepoj njihovoj vrhunski kulturni domet u takvoj praznoj glavi predstavljaju Tomson, Severina i Mica Trofrtaljka. Ništa od Beethovena, Bramsa, Dvořaka, Hačaturjana ne može svirati u takvoj glavi koju bi svaki glazbenik najradije prozvao „rezonanc-kastlom“. Vrijednim se piscima ovo društvo odužuje povećanjem poreza i izlijevanjem kahlice svojih govana na glavu. Ništa takvi nisu pročitali osim Sportskih novosti. Ništa njima ne znače ni Baudelaire, niti T.S. Eliot, ništa E.A. Poe, A.G. Matoš, Ujević, pa i Janko Matko skupa sa Zagorkom za njih je suhoparna i dosadna literatura. Krležu da ni ne spominjem, on je takvima ¸jugonostalgičarsko, komunjarsko piskaralo.
Tko god je među nama barem omirisao „K“ od kulture, zgrozio se svojevremeno nad izjavom Stipe Šuvara da je opera kao kazališna glazbeno-scenska manifestacija umrla i da bi je trebalo ukinuti. Tipu koji je strpao autore umjetničkih djela u onu kategoriju koju valja tretirati kao svaku drugu proizvodnu djelatnost, idiotu koji svojim pilećim mozgom nije u stanju shvatiti da je kultura temelj svakoga civiliziranoga društva, a ne „društvena nadgradnja“ kako ju je zacijelo nazvao onaj isti Stipe kojega sam već spomenuo, takvomu aparatčiku prazne glave koji je u stanju smišljati samo načine na koje se može porezima još više oguliti ionako već dobrano oguljene autore umjetničkih djela, poručujem: samo naprijed, za takvu gnjusobu kao što je kultura u Hrvatskoj nema mjesta. Ubijmo kulturu, istrijebimo taj korov iz korijena. Dokažimo da i te kako vodimo računa o poreznim obvezama svih onih niškoristi zgubidana koji se bave sasvim nepotrebnim koještarijama. Kao dokaz prilažemo potvrdu iz koje je jasno vidljivo da smo športašima povisili mirovine, a gradit ćemo i novi, velebni nogometni stadion u Zagrebu. Vjerojatno od povećanja poreza koje ćemo odrapiti kulturnjačkim zgubidanima.
Bolna je istina da Lijepa naša odavno već nije naša. Postala je Lijepa njihova. Postala je prćija polupismenih, bahatih, dinarskih čobana, koji njome upravljaju bez ikakvih skrupula, vodeći računa samo o vlastitu probitku, dok Država pod njhovim vodstvom, uz obilatu pomoć hrvatske Crkve Katoličke, nezaustavljivo tone u glib, u mračni Srednji vijek, u ignoranciju i mediokitetski svjetonazor. A svemu kumuju vrhunaravne laži, nazvane domoljubljem i demokracijom.
U blještavi staniol možete umotati sve, što god vam padne na pamet; od čokolade preko konjske balege do prekrasnih političarskih predizbornih obećanja. Zaslijepljeni blještavilom ambalaže, glupani ne provjeravaju što je u nju umotano. A glupani u Lijepoj njihovoj zauzimaju impresivno prvo mjesto čineći većinu od oko 80% demokratski uzgojenih i domoljubno osviještenih poluidiota, gnjusova, karijerista i, nadasve, časnih i iskrenih srebroljubaca.
U kakvu smo nepismenu močvaru polusagnjilih mozgova uronjeni, neka nam najbolje svjedoče brojni nepismeni komentari koje možemo iščitati u web-izdanjima neklih novina, a nerijetko i prateći sjednice Hrvatskoga sabora. Komentari koji se javljaju u web-izdanjima novina, a i neke izjave vrlih saborskih zastupnika, koji bi imali predstavljati intelektualnu kremu hrvatskoga društva, najviše govore o samim komentatorima i nekim saborskim zastupnicama i zastupnicima. Komentatori svoju nepismenost i sirovu zloću kriju pod raznoraznim pseudonimima, dok saborski zastupnici ionako nemaju obraza pa se svojih gluposti ni najmanje ne stide. Ni u jednih niti drugih, u javnom istupu nema ni „K“ od kulture. Razumljivo, jer u Lijepoj njihovoj kultura je nešto bezvrijedno, nešto što bi, jednostavno rečeno, valjalo što prije utamaniti da ne zagađuje njihov prostor.
Samo u kulturno neosviještenoj, što znači i praznoj, glavi mogla se roditi misao da je pjesništvo, romansijerstvo, svirka, isto što i tesanje čačkalica ili gnojidba neplodnoga zemljišta. Takva jedna prazna glava zaključila je da pisce, pjesnike, glazbenike i njima slične zgubidane valja strpati među obrtnike i primjereno ih oporezivati. U Lijepoj njihovoj vrhunski kulturni domet u takvoj praznoj glavi predstavljaju Tomson, Severina i Mica Trofrtaljka. Ništa od Beethovena, Bramsa, Dvořaka, Hačaturjana ne može svirati u takvoj glavi koju bi svaki glazbenik najradije prozvao „rezonanc-kastlom“. Vrijednim se piscima ovo društvo odužuje povećanjem poreza i izlijevanjem kahlice svojih govana na glavu. Ništa takvi nisu pročitali osim Sportskih novosti. Ništa njima ne znače ni Baudelaire, niti T.S. Eliot, ništa E.A. Poe, A.G. Matoš, Ujević, pa i Janko Matko skupa sa Zagorkom za njih je suhoparna i dosadna literatura. Krležu da ni ne spominjem, on je takvima ¸jugonostalgičarsko, komunjarsko piskaralo.
Tko god je među nama barem omirisao „K“ od kulture, zgrozio se svojevremeno nad izjavom Stipe Šuvara da je opera kao kazališna glazbeno-scenska manifestacija umrla i da bi je trebalo ukinuti. Tipu koji je strpao autore umjetničkih djela u onu kategoriju koju valja tretirati kao svaku drugu proizvodnu djelatnost, idiotu koji svojim pilećim mozgom nije u stanju shvatiti da je kultura temelj svakoga civiliziranoga društva, a ne „društvena nadgradnja“ kako ju je zacijelo nazvao onaj isti Stipe kojega sam već spomenuo, takvomu aparatčiku prazne glave koji je u stanju smišljati samo načine na koje se može porezima još više oguliti ionako već dobrano oguljene autore umjetničkih djela, poručujem: samo naprijed, za takvu gnjusobu kao što je kultura u Hrvatskoj nema mjesta. Ubijmo kulturu, istrijebimo taj korov iz korijena. Dokažimo da i te kako vodimo računa o poreznim obvezama svih onih niškoristi zgubidana koji se bave sasvim nepotrebnim koještarijama. Kao dokaz prilažemo potvrdu iz koje je jasno vidljivo da smo športašima povisili mirovine, a gradit ćemo i novi, velebni nogometni stadion u Zagrebu. Vjerojatno od povećanja poreza koje ćemo odrapiti kulturnjačkim zgubidanima.
Bolna je istina da Lijepa naša odavno već nije naša. Postala je Lijepa njihova. Postala je prćija polupismenih, bahatih, dinarskih čobana, koji njome upravljaju bez ikakvih skrupula, vodeći računa samo o vlastitu probitku, dok Država pod njhovim vodstvom, uz obilatu pomoć hrvatske Crkve Katoličke, nezaustavljivo tone u glib, u mračni Srednji vijek, u ignoranciju i mediokitetski svjetonazor. A svemu kumuju vrhunaravne laži, nazvane domoljubljem i demokracijom.
U blještavi staniol možete umotati sve, što god vam padne na pamet; od čokolade preko konjske balege do prekrasnih političarskih predizbornih obećanja. Zaslijepljeni blještavilom ambalaže, glupani ne provjeravaju što je u nju umotano. A glupani u Lijepoj njihovoj zauzimaju impresivno prvo mjesto čineći većinu od oko 80% demokratski uzgojenih i domoljubno osviještenih poluidiota, gnjusova, karijerista i, nadasve, časnih i iskrenih srebroljubaca.
U kakvu smo nepismenu močvaru polusagnjilih mozgova uronjeni, neka nam najbolje svjedoče brojni nepismeni komentari koje možemo iščitati u web-izdanjima neklih novina, a nerijetko i prateći sjednice Hrvatskoga sabora. Komentari koji se javljaju u web-izdanjima novina, a i neke izjave vrlih saborskih zastupnika, koji bi imali predstavljati intelektualnu kremu hrvatskoga društva, najviše govore o samim komentatorima i nekim saborskim zastupnicama i zastupnicima. Komentatori svoju nepismenost i sirovu zloću kriju pod raznoraznim pseudonimima, dok saborski zastupnici ionako nemaju obraza pa se svojih gluposti ni najmanje ne stide. Ni u jednih niti drugih, u javnom istupu nema ni „K“ od kulture. Razumljivo, jer u Lijepoj njihovoj kultura je nešto bezvrijedno, nešto što bi, jednostavno rečeno, valjalo što prije utamaniti da ne zagađuje njihov prostor.
Samo u kulturno neosviještenoj, što znači i praznoj, glavi mogla se roditi misao da je pjesništvo, romansijerstvo, svirka, isto što i tesanje čačkalica ili gnojidba neplodnoga zemljišta. Takva jedna prazna glava zaključila je da pisce, pjesnike, glazbenike i njima slične zgubidane valja strpati među obrtnike i primjereno ih oporezivati. U Lijepoj njihovoj vrhunski kulturni domet u takvoj praznoj glavi predstavljaju Tomson, Severina i Mica Trofrtaljka. Ništa od Beethovena, Bramsa, Dvořaka, Hačaturjana ne može svirati u takvoj glavi koju bi svaki glazbenik najradije prozvao „rezonanc-kastlom“. Vrijednim se piscima ovo društvo odužuje povećanjem poreza i izlijevanjem kahlice svojih govana na glavu. Ništa takvi nisu pročitali osim Sportskih novosti. Ništa njima ne znače ni Baudelaire, niti T.S. Eliot, ništa E.A. Poe, A.G. Matoš, Ujević, pa i Janko Matko skupa sa Zagorkom za njih je suhoparna i dosadna literatura. Krležu da ni ne spominjem, on je takvima ¸jugonostalgičarsko, komunjarsko piskaralo.
Tko god je među nama barem omirisao „K“ od kulture, zgrozio se svojevremeno nad izjavom Stipe Šuvara da je opera kao kazališna glazbeno-scenska manifestacija umrla i da bi je trebalo ukinuti. Tipu koji je strpao autore umjetničkih djela u onu kategoriju koju valja tretirati kao svaku drugu proizvodnu djelatnost, idiotu koji svojim pilećim mozgom nije u stanju shvatiti da je kultura temelj svakoga civiliziranoga društva, a ne „društvena nadgradnja“ kako ju je zacijelo nazvao onaj isti Stipe kojega sam već spomenuo, takvomu aparatčiku prazne glave koji je u stanju smišljati samo načine na koje se može porezima još više oguliti ionako već dobrano oguljene autore umjetničkih djela, poručujem: samo naprijed, za takvu gnjusobu kao što je kultura u Hrvatskoj nema mjesta. Ubijmo kulturu, istrijebimo taj korov iz korijena. Dokažimo da i te kako vodimo računa o poreznim obvezama svih onih niškoristi zgubidana koji se bave sasvim nepotrebnim koještarijama. Kao dokaz prilažemo potvrdu iz koje je jasno vidljivo da smo športašima povisili mirovine, a gradit ćemo i novi, velebni nogometni stadion u Zagrebu. Vjerojatno od povećanja poreza koje ćemo odrapiti kulturnjačkim zgubidanima.
Još davno je Slobodan Šnajder vidovnjački uzviknuo:”Jao zemlji, čija su aristokracija nogometaši!” I bio je u pravu.