Virginia Woolf

premijera: 3.10. 2014
produkcija: INK

vrsta: drama
naziv izvornika: Who's Afraid of Virginia Woolf?

Brakovi iz pakla dobrano natopljeni alkoholom razlijevaju se po sceni INK u režiji Damira Zlatara Freya.

***

Drama puna zagonetki i ‘ključeva’, koju su od nastanka do proslavljene filmske ekranizacije pratili brojni skandali, Tko se boji Virginije Woolf? danas je apsolutni klasik suvremene američke književnosti, no već je na praizvedbi 1962. godine svom autoru Edwardu Albeeju osigurala status velike dramatičarske zvijezde.

Istovremeno kritika američkog društva, ali i institucije braka ili barem njezina prevalentnog društvenog poimanja, drama je nalik na bojno polje na kojem su svi istovremeno i agresori i žrtve.

Martha, čiji je otac dekan, i njezin suprug George, profesor povijesti, pozivaju nakon cjelovečernjeg izlaska, u goste mladi par – Nicka, profesora biologije (a za kojeg mArtha cijelo vrijeme misli da predaje matematiku), te njegovu plahu i na alkohol ne naviklu, suprugu Honey. Tijekom večeri, Martha i George će se pred gostima žestoko vrijeđati i svađati, no potonji ne samo da neće otići kad sitaucija postane bolno negodna, već će se i sami upustiti u iznošenje prljavog bračnog rublja i Marthine i Georgeove ”igre”, poput “ponizimo domaćina”, “sredimo goste”, “zaskočimo domaćicu”… Nick će u jednom trenutku s Marthom otići i do spavaće sobe, no ispostavit će se kako je isuviše pijan kako bi od seksa bilo išta, što će pak postati dodatna municija za vrijeđanje… Brutalnost likova, s vremenom postaje jasno, mehanizam je prikrivanja njihove ranjivosti i bolnih rana, od kojih je i jednom i drugom paru zajednička ona ne imanja vlastite djece.

Albee je Marthu i Georga, po vlastitom priznanju, skrojio prema svojim prijateljima Willardu Maasu i Marie Menken, a čije su ozloglašene višednevne kućne zabave bile nadaleko poznate, no imena ima je dao prema predsjedničkom paru – Marthi i Georgeu Washingtonu.

Naslov je drame pak varijacija na čuvenu skladbu “Who’s Afraid of the Big Bad Wolf?” iz Disneyeva filma ”The Three Little Pigs”. Sam Albee u jednom je intrevjuu izjavio kako je naslov ugledao u nekom baru ispijajući pivo:

Naravno, tko se boji Virginije Woolf zapravo znači tko se boji velikog zločestog vuka… tko se boji živjeti život bez lažnih iluzija. I to mi se učinilo kao tipičan, sveučilišno intelektualni vic“.

Upravo odgovorom na to pitanje, drama i završava – Martha, naime, Georgeu odgovara – “Ja, George, ja”.

Drama je praizvedena na Broadwayu 1962. i uprkos činjenici da traje preko tri sata (!) odmah je postala veliki hit, a iste je godine osvojila Tony nagradu u kategoriji najboljeg novog tkesta, dok su istom nagradom ovjenčani i glumci u glavnim ulogama (Uta Hagen i Arthur Hill). Žiri Pulitzerove ngrade iduće je godine istu odabrao kao najbolju, no upravni odbor nagrade suprotstavio se toj odluci zbog brojnih profanosti u tekstu, što je rezultiralo skandalom, ostavkama i činjenicom da Pulitzerova ngrada za dramu te 1963. na koncu nije niti dodijeljena.

1966. godine Mike Nichols je prema drami snimio i istoimeni film u kojem su u glavnim ulogama briljirali Elizabeth Taylor i Richard Burton. Film je bio nominiran za čak 13 Oscara, postavši tako jedini film u povijesti nominiran u svim postojećim kategorijama! Na koncu ih je osvojio ‘samo’ 5, od čega tek dvije u ključnim kategorijama – onoj za najbolju žensku glavnu i najbolju žensku sporednu ulogu.

U Hrvatskoj je ova drama posljednji put premijerno producirana 2012. kad ju je na scenu HNK Split postavila Vlatka Vorkapić. U sezoni 2014/2015 po istom predlošku nastaje i predstava Virginia Woolf Istarskog narodnog kazališta, no koje razloge za promjenu naslova krije koncept Damira Zlatara Freya, zasad još nije poznato.

12345

Odgovori


DNEVNI NEWSLETTER

PRATITE NAS I NA...

IZDVOJENO
MAGAZIN
NATJEČAJI & POSLOVI