Dok svjetske kazališne kuće uspješne premijerne naslove drže na repertoaru po desetak i više godina, HNK Split usprkos golemim dugovima u sezoni 2013/2014 skida s repertoara tek dvije godine staru premijernu produkciju Trnoružice i postavlja - novu.
Je li u pitanju premijera ili pak repriza i čega - ne znaju očito ni u HNK Split jer ni tamo predstavu nisu najavili kao premijeru.
A da nije riječ o naslovu koji je prije dvije godine postavila Elena Pankova, jasno je ne samo iz popisa autorskog tima već i iz službene najave u kojoj uz potpis Bogdanića kao redatelja i dramaturga stoji i ovo:
Koreograf Dinko Bogdanić izvornu priču o Trnoružici ne čita doslovno. On Uspavanu ljepoticu premješta u naše vrijeme pretvarajući je u svevremenu priču o moći ljubavi.
Bilo kako bilo, priča je izvornika slijedeća:
Trnoružica, jedan od najpoznatijih baleta Petra Iljiča Čajkovskog, ali i baleta kao takvih, izvedena je premijerno 15. siječnja 1890. godine u petrogradskom Marijinski teatru. Ruski skladatelj, koji je svoje prvo djelo, pjesmu majci, skladao navodno s tek 4 godine, ‘Trnoružicu’ je stvorio u jednom od rijetkih sretnih perioda svog života, u vremenu kada je ponovno zadobio samopouzdanje, te kada je bio već pojava o kojoj je cijela glazbena Europa pričala s poštovanjem.
Trnoružica je, naime, napisana kada se Čajkovski vratio u Rusiju s turneje po zapadnoj Europi, a ideja za balet zapravo je došla od Ivana Vsevoložskog, upravitelja Imperial teatra u Petrogradu. Vsevoložsi je duže razmišljao o tome da postavi balet na temu Perraultove priče, a Čajkovski je prihvatio prijedlog, iako nije bio siguran da li je to dobra ideja budući je njegov prethodni balet, ‘Labuđe jezero’ – loše prošao kod publike. Važnu ulogu odigrao je i koreograf Petipa, koji se izuzetno svidio Čajkovskom, te je suradnja bila više nego ugodna i naravno – plodonosna.
Trnoružica se sastoji od tri čina i prologa, i prilično vjerno prati Grimmovu verziju bajke, naglašavajući sukob dobra i zla te vješto oslikavajući svijet i običaje dvorjana. A ako vam Grimm ili Perrault nisu pod rukom, nudimo vam kratak sažetak :
Dakle, slavi se rođenje princeze Aurore i sve vile dolaze joj podariti neku lijepu osobinu ili karakteristiku : ljepotu, razum, krepost itd. Jedino Carabossa, koja je nepozvana došla na dvor, bijesno na Auroru baca kletvu – kada navrši šesnaestu, ubosti će se na iglu i umrijeti. Vila Jorgovana, želeći spasiti princezu, ublažava prokletstvu u to da će princeza, nakon što se ubode, zaspati i spavati sve dok je ne probudi ljubav njezinog života.
Na Aurorinom šesnaestom rođendanu, iako je kralj na dvoru zabranio sva vretena i naprave na koja bi se Aurora mogla ozlijediti, Carabossa ipak, prerušena, uspijeva prijevarom nauditi princezi, no vila Jorgovana u namjeri da spasi što se spasiti da zajedno s Aurorom u san natjera i sve dvorjane.
Princ Florimund sanjari na proplanku, a vila Jorgovana mu dozove viziju lijepe princeze Aurore, te konačno ga i odvede do uspavanog dvora. Florimund poljubi Auroru, koja se probudi, zajedno sa svim ostalim dvorjanima, a balet završava trećim činom u kojem se dvoje mladih vjenča i slavi sreću i ljubav na veselom i razigranom dvorskom slavlju.
