Roman aktualnog pomoćnika ministrice kulture, Vladimira Stojsavljevića Život bez imena, objavila je 2011. godine izdavačka kuća Fraktura najavljujući ga kao roman koji "o vječnim temama istini i laži, ljubavi i mržnji, dobru i zlu pripovijeda na sasvim novi način", te koji "paralelnim pričama stvara sliku o ljudskoj prošlosti i sadašnjosti, a kroz likove Marije Magdalene, Isusa, Marije, Poncija Pilata, međugorskih vidjelica Marije i Varje, njihovih roditelja, udbaša te Sarajlija od psihologinje Zuhre do stare povjesničarke Estere ".
Kritičari su tad zapisali kako se Stojsavljević uspustio u "provokativno nadopisivanje službene Isusove biografije, osvjetljavajući neke kontroverzne detalje iz vizure Marije Magdalene, žene koja je voljela Isusa i rodila mu sina Mojsija, i potom uspostavio transvremensku vezu s atmosferom Jugoslavije pred raspad, preko djevojke Marije, jedne od "vidjelica" iz Međugorja. Nakon što pročitate ovaj roman o ženama izbačenim iz povijesti, posve ćete sigurno revidirati svoje mišljenje o tzv. "ženskoj književnosti", jer je ovo jedan od najženskijih rukopisa koje ste čitali.".
Dvije godine kasnije, upravo rečeni roman postaje predložak za predstavu kojom je (umjesto eventualne i uobičajene monografije), umaški festival Zlatni lav odlučio proslaviti 15. godina postojanja. Prva je to vlastita manifestacije koja se tako promeće i u produkcijske vode, a koju će - kao i sam festival, postaviti Damir Zlatar Frey.
Adaptaciju romana, uz asistenciju samog autora, potpisuje Zvonimir Peranić, umjetnički ravnatelj riječkog Teatra Rubikon, koji je ujedno i koproducent predstave.
U njihovoj zajedničkoj viziji predstava se igra za tek 12 gledatelja, odnosno apostola, smještenih u novovjeki salon Marije Magdalene koja ni nakon 2000 godina još uvijek nije našla načina na konačni odlazak k svojoj ljubavi. Salon će u slučaju praizvedbe i prvog niza izvedbi biti onaj gornjogradske palače Gvozdanović, a uz ansambl glumaca, gledateljima će se u predstavi pridružiti i par butlera.