Figarov pir

Mozartova komična ljepotica čija vam je uvertira poznata čak i ako ne volite operu, snimljena u produkciji pariškog Théàtre du Châlet, režiji Jeana Louisa Thamina i pod ravnanjem Johna Eliota Gardinera.
Share on facebook
Share on twitter

Figarov pir iliti Le nozze di Figaro, ossia la folle giornata komična je opera Wolfganga Amadeusa Mozarta iz 1786. s libretom na talijanskom koji je Lorenzo da Ponte adaptirao po jednoj od drama Pierrea Beaumarchaisa iz trilogije o Figaru, a u kojoj su još i Seviljski brijač (također prometnut u operu), te La Mère coupable.

Iako je Beaumarchaisova drama isprva zabranjena u Beču zbog satire na račun aristokracije, sam ju je Mozart kao predložak za operu ponudio da Ponteu, s kojim je kasnije jednako uspješno surađivao i na operama Don Giovanni i Così fan tutte. De Ponte je libreto napisao u 6 tjedana, 'preskačući' u njemu sve Beaumarchaisove političke reference, pa stoga i nije čudno da ga je (suprotno popularnom mitu) osobno odobrio car Josip II prije no što je Mozart uopće počeo skladanje.

Opera je praizvedena 1. svibnja 1786., a već je na prve tri reprize izazvala takvo oduševljenje publike da je već spomenuti car donio uredbu kojom je publici zabranio da aplauzom na otvorenoj sceni izamamljuje više od jedne reprize pojedine arije, kako predstava ne bi 'predugo trajala'.

Radnja Figarova pira nastavlja se na događanja iz Seviljskog brijača, a odvija se tijekom jednog jedinog dana na dvoru grofa Almavive.  Iako oženjen Rosinom, grof udvara Suzani, budućoj supruzi svog sluge Figara, pozivajući se pritom i  na 'pravo prve noći'. No, kad opazi da se mladi paž Cherubino interesira za njegovu vlastitu suprugu, grof ga 'sklanja' na časničko mjesto u vlastitoj postrojbi.

Figaro, Suzana i Rosina udružit će se kako bi razotrkrili grofove planove za nevjeru, dok će se Figaro naći usred sukoba Bartola i Marcellina, tijekom kojeg će otkriti da je - njihov sin. Tijekom noći svi će se oni naći u palači te u seriji komičnih događaja i zamjene identiteta na kraju natjerati grofa da se pokaje, ali i groficu da mu oprosti...

Snimka koju vam donosimo nastala je1993. u produkciji pariškog Théàtre du Châlet, te u režiji Jeana Louisa Thamina i pod ravnanjem Johna Eliota Gardinera. Pjevaju pak  Rodney Gilfry (Almaviva), Hillevi Martinpelto (Rosina), Bryn Terfel (Figaro), Alison Hagley (Susanna), Pamela Helen Stephen (Cherubino)...

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE