Posljednja opera koju je pred kraj života (1791.) napisao W.A.Mozart, uz pomoć libretista Emanuela Schikanedera jedna je od najpoznatijih i najizvođenijih opera na svijetu. Schikaneder je na bečkoj je praizvedbi igrao ulogu Papagena dok je orkestrom ravnao sam skladatelj, a kako je do tog vremena za Mozarta opera već bila postala obiteljsko-prijateljski posao, i u drugim su se ulogama izmjenjivali brojni članovi obitelji i prijatelji. Mozart je pred kraj života dosta vremena provodio uz Schikanederovu kazališnu trupu, koja je od 1789. bila svojevrsni kućni ansambl Theatera auf der Wieden, gdje je ‘Čarobna frula’ i praizvedena. Za njih je pisao glazbu, a zanimljivost je da nisu svi članovi trupe bili školovani pjevači pa u ‘Čarobnoj fruli’ jednako postoje uloge za vrhunske operne pjevače, kao što je Kraljica noći, koja zahtijeva koloraturni sopran, kao i jednostavnije uloge, poput Papagena, koje su i godinama kasnije igrali – glumci.
Priča ‘Čarobne frule’ prati mladog princa Tamina u potrazi za kćeri Kraljice noći, Paminom, u čiju se sliku zaljubio nakon što su mu je pokazale Kraljičine dame. Taminu pomaže ptičar Papageno, koji isto tako žudi za životnom družicom. Pamina se nalazi kod svećenika Sarastra, a da bi je Sarastro oslobodio, Tamino i Pamina, a s njima i Papageno, morat će proći brojna iskušenja, a osim vlastitih uvjerenja i hrabrosti, u nevolji im pomažu i Tri dječaka, te dva čarobna glazbala: frula i zvončići. Sve završava sretno – Tamino i Pamina uspješno izdrže sve kušnje, a Papageno dobije svoju Papagenu.
