Login za korisnike

Smrt u Veneciji / Pjesme umrloj djeci

Kultni Mannov roman o smrtno opasnoj privlačnosti, u predstavu berlinske Schaubühne pretvorio je Thomas Ostermeier.

***

Smrt u Veneciji, roman njemačkog autoraThomasa Manna iz 1912. godine,, ujedno jedan od najpoznatijih romana 20. stoljeća, prati Gustava von Aschenbacha, slavnog, ali asketskog umjetnika na njegovom kobnom odmoru u Veneciji, gdje zamjećuje Tadzia, mladića koji je sa svojom obitelji iz Poljske došao na odmor. Aschenbach, ne shvaćajući prvotno kakve emocije je to razvio prema mladiću, postaje s vremenom njime opsjednut, potpisujući na taj način vlastitu smrtnu presudu…

Inspiraciju za lik fatalnog Tadzia, Mann je pronašao u poljskom mladiću po imenu Baron Władysław Moes, od milja zvanom Władzio ili Adzio, a kojeg je upozna za vlastitog putovanja u Veneciju 1911. Podatak je to što ga je tijekom 1964. godine otkrio Mannov prevoditelj, Andrzej Dołęgowski, da bi potom bio objavljen u njemačkom tisku godinu dana kasnije. Prema nekim izvorima, sam Moes nije znao da je poslužio kao inspiracija Mannu sve nije vidio čuvenu filmsku adaptaciju romana, koju je 1971. režirao Luchino Visconti, s Dirkom Bogradom u glavnoj ulozi.

Za lik Gustava von Aschenbacha Manna je pak inspirirao ni manje ni više no Gustav Mahler, a upravo je ta činjenica poslužila kao jedno od polazišta za predstavu u produkciji berlinske Schaubühne čiju režiju potpisuje Thomas Ostermeier. On je, naime, odlučio Mannov izvornik spojiti s Mahlerovim Kindertotenlieder (iliti Pjesmama umrloj djeci), ciklusom pjesama za glas i orkestar prema poeziji Friedricha Rückerta, nastalim nakon smrti dvoje skladateljeve djece. U Ostermeierovoj verziji ta se dva djela isprepliću uz pomoć naratora, videa i grupe glazbenika, glumaca i plesača, a ne bi li - kako kaže službena najava - "dotakla teme erotske strasti, tjelesnosti i prolaznosti koje su u samoj srži Mannova djela."

Sama Smrt u Veneciji ima međutim i svoju opernu verziju, što ju je 1973. kao posljednju u svom opusu skladao Benjamin Britten, 2003. pretvorena je i u balet što ga je za hamburški Ballet korreografirao John Neumeier.

U Hrvatskoj je Mannov izvornik posljednji put produciran kao dio opernog diptiha Didona i Eneja/Smrt u Veneciji u režiji Olivera Frljića, 2008. godine.

autorski tim
Mikel Aristegui koreograf
Timo Kreuser skladatelj
Jan Pappelbaumscenograf
Bernd Skodzigkostimograf
Benjamin Krieg autor videa
Erich Schneider oblikovatelj svjetla
Daniel Pleweoblikovatelj zvuka
Wilm Thobenoblikovatelj zvuka
Thomas Ostermeierredatelj
Thomas Mannautor predloška
Maja Zadeautor adaptacije
Gustav Mahlerskladatelj

izvođači
Bernardo Arias Porras gitarist
Felix Römer Konobar
Josef Bierbichler Gustav von Aschenbach
Kay Bartholomäus SchulzeNarator
Leon KloseTadzio*
Marcela GiescheTadzijeve sestre
Martina BorroniTadzijeve sestre
Maximilian Ostermann Tadzio*
Mikel Aristegui poslužitelj / plesač
Rosabel Huguet Tadzijeve sestre
Sabine Hollweck Guvernanta
Timo Kreuser pijanist

Odgovori