U listopadu 2010. godine umjetnička organizacija kombinirane operacije najavila je ciklus projekata Dispozitivi izvedbe, a kojima je kroz nekoliko sadržajno različitih proizvodnih strategija te medijski transformativnih oblika javnih prezentacija, namjeravajla istražiti modalitete i topologije izvedbenih normi u kazalištu i plesu, baveći se modelima njihovih finalnih kontekstualizacija i kodiranim načinima javnog i umjetničkog djelovanja.
Topologije su koreografska studija prostornih i vizualnih datosti kazališnih objekata, nepromjenjivih i statičnih fizičkih vizura. Arbitrarnost uporabe istih tumači se proizvoljnošću optičke imaginacije gledatelja, pri čemu uporaba replicirane scene i foto materijala u predlošku i živoj izvedbi doprinosi slici pervertiranog kazališnog iskustva. Topologije se transformiraju kao digitalne fabrikacije / konstrukcije prethodnih / repliciranih radnji i akcija.