Sezona 2012/2013: Kazalište Virovitica

Prenosimo vam najave premijernih naslova u sezoni 2012/2013. onako kako ih je oglasilo Kazalište Virovitica.

***

Erotskom igrom protiv tjeskobe i depresije

Naš ovogodišnji repertoar, naravno samo onaj dio namijenjen odraslima, bavi se seksualnošću koja bitno određuje ljudski život. Vjerujemo da je to pravi kazališni odabir u vremenima krize u zemlji u kojoj standard  pada, cijene rastu, depresija je sve proširenija, a osim standarda pada, čini se i želja za erotskom igrom, najboljim, najjeftinijim, i (gotovo) svima dostupnim anti-depresivom.

Naša će se sezona zato baviti upravo ljudskom seksualnošću, bilo da je ona nerealizirana ili ‘sporna’, kao u Mački na vrućem limenom krovu, bilo da je nesputana, zapravo potpuno puštena s lanca, uMušici i Kolu. Iz elementarne ljudske potrebe za erotskom realizacijom izlaze svi problemi naših ovogodišnjih kazališnih junaka, ali je ta potreba često i izvor dobre zabave i veselog, katarzičnog smijeha. Vjerujem da bi – kad bi naši političari ponekad osjetili veselje s kojim se naši junaci upuštaju u ljubavni odnos – svima nama bilo lakše. Bili bi i oni manje frustrirani i namršteni, manje strogi i ozbiljni, a sigurno bi se češće smijali.

Iz suspregnute seksualnosti izlaze mnogi ljudski i društveni problemi, a o tome se obično ne progovara glasno. Upravo o tome govori Schnitzlerovo Kolo koje je u jednakoj mjeri erotska drama koliko i društvena kritika. U društvu koje se pretvaralo da seksualnost ne postoji – i koje je Freudu poslužilo kao inspiracija za njegove mnogima uznemirujuće teorije seksualnosti – Schnitzler je glasno progovorio. Zgroženo licemjerno društvo prozvalo ga je pornografom, njegova je drama dugo godina bila zabranjena, da bi danas postala inspiracija mnogim filmovima i kazališnim adaptacijama. Ruzzante se puno prije njega poigrao nagonima koji nekad zavladaju čovjekom napisavši svoju erotski oslobođenuMušicu, opet jednu od onih komedija koje mnoga društva i danas promatraju sa zgražanjem. Jer, ‘o tome se u našoj kući ne govori’!

E, pa Kazalište Virovitica ove će sezone progovarati upravo o tome, na kvalitetan, promišljen i duhovit način. Ovakav će repertoar našoj publici nudi pravu katarzu, očišćenje od smrtne ozbiljnosti svakodnevice koja se zaboravila igrati i zabavljati onim što nam je Bog dao. A vjerujem da nam je seksualnost dao s namjerom da za igru i posluži, umjesto da se s tih nekoliko organa manipulira, moralizira i da se bilo kakav spomen onoga što proizilazi iz muško-ženske fizičke različitosti – zabranjuje.

U vremenima, u kojima češće razgovaramo o krizi, BDP-u, nezaposlenosti i stečajevima, nego o ljubavi i užitku u njezinim materijalnim realizacijama naše će predstave ponuditi opuštanje, smijeh, ali i ozbiljno promišljanje smisla života. Umjesto depresije, brige i tjeskobe, nudimo muško-ženske igre za svim njihovim problemima, mukama, dramama, ali s naglaskom na one sretne ‘orgazmičke’ trenutke.

Dio repertoara namijenjen djeci ostat će u svijetu mašte uTelefonskim pričama, ali će se baviti i ozbiljnim problemima i traumama s kojima se dijete može susresti, kao u KrilićevomKriku. Djeca će na radosti odraslih još neko vrijeme morati pričekati, u međuvremenu, nudimo im maštovitu igru, ali i susret s ozbiljnošću života koji ih očekuje.

Imat ćemo dakle i ove sezone predstave koje će nas razveseliti, nasmijati, možda povremeno i namrštiti i natjerati da se zamislimo, ali nećemo ni jednog trenutka biti depresivni, tjeskobni, zabrinuti nad sutrašnjicom i bezvoljni. Dođite zato po adrenalin kojega ćemo nuditi u dovoljnim količinama. Na našoj će se sceni ove sezone dobro ‘prašiti’! :)

Jasen Boko
Gianni Rodari: Telefonske priče

Ženu koja broji koliko puta ljudi kihnu, muškarca koji prodaje planine i gradove i gospođu koja marmeladu može napraviti i od krumpirove kore na jednom mjestu može okupiti samo čarobnjak mašte kakav je talijanski pisac Gianni Rodari.

U svojoj najpoznatjoj knjizi Telefonske priče Rodari provlači svoje junake kroz najnevjerojatnije i beskrajno maštovite situacije, a iznenađenje i humor čekaju najmlađe čitatelje (gledatelje), u svakoj rečenici, na svakoj stranici i u svakom prizoru. Svatko može biti junak Rodarijeve proze: ljubičica, rak, miš koji je junak stripa, čarobnjaci, fantastična bića, čak i semafor ili – nos. Čudesni svijet neograničene scenske mašte zaštitni je znak ove radosne i zaigrane predstave koja uzima nekoliko Rodarijevih priča i scenski se poigrava njima, podsjećajući da je svijet zanimljivo i pozitivnom energijom ispunjeno mjesto u kojem se baš sve može dogoditi – ako dopustimo mašti da vlada.

Vesela dječja igra u interpretaciji virovitičkih glumaca ne izbjegava ‘ozbiljne’ teme, smrt, rat, ljudsku zloću, ali ih okreće naglavačke i prilazi im s druge, zabavne i pozitivne strane. Zloćesti generali u ratu koji žele od crkvenih zvona napraviti ubojiti top koji će dokrajčiti neprijatelja bivaju izigrani. Njihov top, umjesto da puca i sije smrt odjekuje veselom zvonjavom koja umjesto smrti donosi mir i veselje, pa generalima ostaje jedino da pobjegnu i potraže neki novi rat. Ženi koja pravi najbolju marmeladu na svijetu i pomaže siromasima prijeti moćni, bahati car. No, umjesto stradanja dobre žene u svijetu u kojem propise pišu moćni kako bi zaštitili vlastite povlastice, čemu najčešće svjedočimo u brutalnoj stvarnosti, car je taj koji gubi. Jer, ljudi su se pobunili, zaprijetili caru i – pobijedili.

Rodari, a s njim i ova predstava mogu sve ono što je danas postalo nemoguće u stvarnosti koja otkriva svoju ružnu, kriznu stranu i u kojoj više ne postoji mašta, a i do nade je sve teže doći. Telefonske priče otvaraju vrata u izmaštani scenski svijet u kojem je sve, (zamislite, čak i pravednost!) moguće i u koji se možemo skloniti od sve mračnije i tužnije stvarnosti. Rodarijev svijet je svijet radosti, neobuzdane mašte i veselja. A to jest ono što nam danas najviše nedostaje.

Arthur Schnitzler: Kolo

Arthur Schnitzler (1862-1931), bečki pisac iz vremena moderne liječnički je poziv zamijenio pisanjem. Kroničar fin de sieclea u dekadentnom Beču ostavio je iza sebe niz djela koja zadiru u tabue tadašnjeg svijeta, a otac psihoanalize Sigmund Freud u njemu je vidio umjetnički pandan svojim teoretskim istraživanjima ljudske seksualnosti. Schnitzlerova drama Kolo, napisana potkraj 19. stoljeća, objavljena početkom sljedećeg, a prvi put javno izvedena tek 1920. sablaznila je svojim seksualnim sadržajem moralne čistunce i donijela svom autoru niz problema. Tiskano izdanje prodano je u senzacionalnih 40 000 primjeraka, da bi vrlo brzo, zbog nemorala, bilo zabranjeno. Nakon praizvedbe drame Schnitzler je optužen kao židovski pornograf, a trauma je bila tolika da je on sam zabranio dalje izvođenje svoje drame u zemljama njemačkog govornog područja. Drama koja predstavlja mehaničko ljubavno kolo, između parova iz raznih društvenih slojeva i govori o seksualnosti kao središnjoj pokretačkoj snazi društva kasnije je poslužila za mnoge poznate ekranizacije i kazališne izvedbe. Popularnu uspješnicu nabijenu erotikom, ali i kritikom društvene hipokrizije naše kazalište donosi i uzbudljivoj režiji Dražena Ferenčine.

Tennessee Williams: Mačka na vrućem limenom krovu

Popularni američki dramatičar Tennessee Williams (1911.-1983.) neprikosnoveni je klasik drame dvedesetog stoljeća, a za svoje je komade osvojio sve najuglednije nagrade.  Spada u najizvođenije autore svih vremena, a njegove uspješnice i danas su okosnice repertoara svih dramskih kazališta, bez obzira kojem kontinentu ili kulturi pripadaju. Mačka na vrućem limenom krovu iz 1955. godine, koja govori o obiteljskom životu na američkom jugu, jedna je od najpopularnijih njegovih drama i  njegov osobni favorit. Brick i Maggie, ‘mačka’ iz naslova, ne samo zbog filmske adaptacije u kojoj su ih igrali Paul Newman i Elizabeth Taylor, spadaju među najpoznatije dramske junake, a njihov odnos, kao i složeni odnosi unutar obitelji psihološka su studija koja ni do danas nije izgubila svoju dramsku uzbudljivost. Ova je drama veliki umjetnički ispit zrelosti svakog ozbiljnog kazališnog ansambla, a u Kazalištu Virovitica režirat će je Samo M. Strelec, slovenski redatelj koji je već kod nas uprizorio zapaženog Woyzecka.

Zlatko Krilić: Krik

Užasi rata kroz oči djeteta tema su ovog izuzetnog romana Zlatka Krilića iz 2001. godine, možda i najsnažnijeg djela suvremene domaće dječje književnosti. Priča o dječaku čije je selo uništeno i njegovom bijegu kroz redove neprijatelja prema slobodi izrasta u metaforu o vječitoj borbi dobra i zla. Zapanjen užasima koje je preživio dječak počinje mrziti, ali roman s elementima horrora u kojem zlo stalno prijeti osamljenom i prestrašenom dječaku na kraju ima katarzično djelovanje. Zlo je nemoguće pobijediti njegovim sredstvima, mržnjom, jedino što ga može pobijediti jest dobrota pa se dinamična predstava inspirirana ovim romanom bavi razmišljanjem o toleranciji, a dobrotu i ljudskost promovira kao temeljne kategorije koje razlikuju humanost od neljudskog, životinjskog zla. U našoj produkciji namijenjenoj mladimaKrik postaje vapaj za dobrotom i potraga za osnovnim ljudskim vrijednostima koje, stimulirani besmislom i mržnjom koja nas okružuje, sve češće zanemarujemo.

Angelo Beolco Ruzzante: Mušica

Jedan od najvećih talijanskih renesansnih komediografa, kojega će mnogi staviti uz bok Moliereu, Angelo Beolco Ruzzante (1502-1542) napisao je i jedno od klasičnih djela renesansne komediografije, farsu Mušica. Smiješna i urnebesno zabavna, ali istovremeno i vrlo ozbiljna i zamišljena nad svijetom u kojem se događa Mušica u našem vremenu dobiva nove konotacije i čini se logičnim repertoarnim izborom kazališta koje želi atraktivan i aktualan komentar svog okruženja, a na zadovoljstvo publike. Komedija ima tipičan renesansni zaplet, svi su poznati tipovi u njoj: muž mlakonja, pohotna žena i prevarant, koji na kraju, kako u komediji već biva, sam bude prevaren. Beolco nikad nije bio osobito cijenjen u ‘visokim’ krugovima, njegov je humor pučki sirov i nabijen erotikom, a prirodne ljudske potrebe imaju prednost nad moralom. Viteški ideali ljubavi ovdje ne postoje: ljubav se manifestira sasvim tjelesno, a umjesto divljenja lijepoj i čednoj gospi ljubavnici maštaju samo o jednoj stvari – koju je ovdje nezgodno imenovati. Mušicu na virovitičku scenu donosimo u režiji našeg kod publike omiljenog glumca – Mije Pavelka.

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.