Naslovnica > PREDSTAVE > Svatković

Svatković

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Hofmannsthalov klasični misterij u Kazalištu Virovitica režira Samo M. Strelec. Naslovnu ulogu tumači - Draško Zidar.
autorski tim funkcija
Hugo Von Hofmannsthalautor teksta
Petra Josićasistent redatelja
Krešimir Tomacasistent scenografa
Ante Stamaćprevoditelj
Mario Nađoblikovatelj zvuka
Samo M. Strelecscenograf
Samo M. Streleckostimograf
Samo M. Strelecredatelj
Damir Gvojićoblikovatelj svjetla
Leo Vukelićkostimograf
Leo Vukelićautor videa
Iva Matija Bitangakostimograf
izvođači uloge
Blanka BartSvatkovićeva majka / Djela / Gošća
Danijel Dumenčić
Dario Pšihistal
Draško ZidarSvatković
Goran KošiSiromašni susjed / Debeli rođak / Vrag
Goran VučkoDužnik / Mršavi rođak
Igor GolubPrijatelj / Mamon
Mijo PavelkoBog / Kuhar / Najavljivač
Sara LustigAnđeo / Vrag / Dužnikova žena / Najavljivač
Snježana Lančić Prpić Smrt / Gošća
Vlasta GolubSvatkovićeva draga / Vjera

Pjesnik, dramatičar, esejist i pripovjedač, Hugo von Hofmannsthal spada u najznačajnije austrijske pisce s početka našega stoljeća. Ime mu se vezuje uz tzv. Bečku modernu, te je gotovo njezina metonimija. Rođen 1874. u Beču kao sin pravnika i bankovnog direktora češkožidovskog podrijetla i majke Sudetske Njemice, od najranije je mladosti pokazivao znakove „čuda od djeteta“. Obdaren mnogim talentima, studirao je pravo te romanistiku, pa je 1898. i doktorirao tezom o pjesničkom razvitku Victora Hugoa, ali je svoj život posvetio književnosti, upravo svim njezinim rodnim i vrstnim područjima. 1901. povukao se kao slobodni književnik u gradić Rodaun pokraj Beča, gdje je kao u stvaralačkoj izolaciji živio do smrti 1929. godine, preživjevši kobne godine raspada Austro-ugarske monarhije.

Hofmannsthal je napisao golem opus: preko dvadeset većih i isto toliko manjih dramskih dijela (drame, komedije, libreta, dramoleti, jednočinke), mnoštvo pripovijedaka, eseja i proznih pokušaja, te pjesama i poema. U ranijoj dobi povodi se za praksom simbolizma, točnije simbolističkog kazališta, te u jednočinkama tanahnih lirskih krhotina tematizira pitanja života i smrti, upravo njihova suodnošenja, a putem likova koji se, protivno analitičkim postupcima, životom kreću kao u nekom snoviđenju punu tajanstvenih slutnji. Znamenita je njegova inačica o „simbolističkom“ Faustu, koga u liku Claudija alegorija smrti odvodi izvan svijeta, a da nije ispunio svoj život: posrijedi je komad Luda i smrt (1893). Velik su intelektualni uspjeh imali i komadi Ticijanova smrt (1892), Mali teatar svijeta (1897), te Bijela lepeza (1907). Godine 1901. piše znamenito Pismo, fiktivno pismo „manirističkog melankolika“ lorda Chandosa, koje je moguće držati i imanentnim manifestom čitava razdoblja: u njemu se naime autoru „riječi raspadaju u ustima kao trule gljive“.

No ponajveći je javni glas Hofmannsthal stekao libretima za opere Richarda Straussa: Kavalir s ružom (1911), Arijadna na Naksosu (1912), Žena bez sjene (1919), Egipćanka Helena (1928), te posthumno izvedena Arabella (1933). Znatan je dio opusa posvetio i aktualizaciji antičke, grčke tragedije, svojim slobodnim preradbama Alkestida (1894), Elektra (1904), Edip i Sfinga (1904), te srednjovjekovnim i baroknim predajama, primjerice baš našom „morality play“ Svatković (1911), te prikazbama Salzburški veliki teatar svijeta (1922) i Kula (1925). Pisao je i u tradiciji kasne romantike, stanovita sentimentalnog rokokoa, primjerice komedije Pustolov i pjevačica (1899) i Kristina putuje kući (1910).

Hofmannsthalovova drama Svatković, piše prevoditelj Ante Stamać "pokušaj je da se tradicionalna kršćanska eshatološka problematika „uprizori“ u svojoj strahotnoj ljepoti. Bog u trenutku svoga gnjeva na raspuštena čovjeka šalje svakome od nas svoju glasnicu Smrt, koja nas ima obavijestiti da se istoga časa, bez krzmanja, opiranja i odlaganja, imamo staviti na raspolaganje svome Tvorcu, te staviti na uvid i svoje zemno knjigovodstvo."

U izvorniku Jedermann, drama je nastala temeljem nekoliko srednjevjekovnih misterija, uključujući i engleski moralitet Everyman s konca 15. stoljeća. Praizvedena je 1. prosinca 1911. u Berlinu u režiji Maxa Reinhardta na sceni Circus Schumann, a od 1920. godine redovito se izvodi na Salzburškom festivalu uz iznimku radoblja od 1922. do 1925. godine, te nacističke vladavine od 1938. do 1946. godine.

Drama je čak osam puta ekranizirana i doživjela je brojne produkcije, a ovu najnoviju hrvatsku u produkciji Kazališta Virovitica režira gost iz Slovenije - Samo M. Strelec.

Odgovori

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE