Leda (1932.) je treća drama iz tzv. glembajevskog ciklusa Miroslava Krleže, odnosno trilogije nastale pod očitim utjecajem nordijskih dramatičara Ibsena i Strindberga. Rečeni ciklus uključuje drame: ‘U agoniji’, ‘Gospoda Glembajevi’ i ‘Leda’, a koje se vežu na knjigu proze pod naslovom ‘Glembajevi’, u kojoj su sadržane novele, fragmenti i literarni portreti likova glembajevskoga kruga. po srijedi je zapravo svojevrsna genealogija jedne agramerske patricijske obitelji, u cijelosti prvi put tiskana 1945. godine.
"Ne može, dakle, biti dobre drame bez unutarnjeg psihološkog volumena, kao glazbala, i dobrog glumca, kao svirača koji na tom glazbalu svira. ...ja sam se odlučio da pišem dijaloge... s namjerom da unutarnji naboj psihološke napetosti raspnem do što jačeg sudara, a te sudare da što bliže primaknem odrazu naše stvarnosti.", zapisao je sam Krleža u knjizi Moj obračun s njima, te upravo na tim postavkama oblikovao Ledu.
Podnaslovljena kao "komedija jedne karnevalske noći", Leda isprepliće emocije, eruptivne ispovjedi i pritužbe nesretne aristokratkinje Melite, koja se smrtno dosađuje i njezina supruga, veleindustrijalca Klanfara; kademskog slikara Aurela i njegove supruge Klare (koja zna da je ovaj neprestano vara, ali zbog osjećaja sigurnosti svjedno ostaje s njim); te konačno Viteza Olivera Urbana, osiromašenog aristokrata i salonskog cinika koji o životu nema suvišnih iluzija...
Leda je u HNK Osijek posljednji put premijerno izvedena u ožujku 1990., u režiji Petra Šarčevića, dok ovu produkciju režira Ivan Leo Lemo.
