Jenůfa u izvorniku zapravo Její pastorkyňa iliti njezina pokćerka, opera je u tri čina češkog skladatelja Leoša Janáčeka za koju je sam napisao libreto prema istoimenoj drami Gabriele Preissove.
Naipisana je između 1896. i 1902., a praizvedena na sceni teatra Brno 1904. , što je čini jednom od prvih opera ikad napisanih u - prozi.
Iako se danas smatra Janáčekovim remek-djelom, u vrijem nastanka njezin je stil,a naročito orkestracije, smatran 'ekscentričnim', pa je punih 70 godina izvođena u preradi Karela Kovařovica.
Radnja je drame smještena u moravsko selo 19. stoljeća, i zapretenu mrežu kompleksnih odnosa njegovih stanovnika. Vlasnica seoskog mlina, baka Burja, već je pokopala svoja dva sina koji su se obojica dva puta ženili i izrodili djecu. I njihove su žene preminule, osim Kostelnička, druge supruge mlađeg sina i Jenufine pomajke. Običaj nalaže da samo Steva, prvo dijete starijeg sina - naslijedi mlin, dok se ostali za svoju egzistenciju moraju pobrinuti na drugi način.
Njemu pak prijeti novačenje, što naročito brine lijepu Jenufu, koja je potajno trudna s njim. Stevin polubrat Laca zaljubljen je pak u Jenufu i frustriran svojim položajem u obitelji... Steva na koncu neće završiti u vojsci, a tijekom proslave te vijesti on i Laca će se posvađati, da bi na koncu nastradala Jenufa - čije će lice ljubmorni Laca unakaziti nožem...
Jenufa će tako ostati bez svoje ljepote, a posljedično i Steve koji će se utješiti drugom, pa čak neće htjeti priznati niti dijete kad se ono rodi... Laca će pak biti uporan u svom udavranju i odlučit će oženiti Jenufu, no kad sazna istinu o djetetovu ocu pokolebat će se. Kostelnička će mu stoga, u strahu da se Jenufa nikad nće udati, reći da je dijete umrlo, a kad vidi njegovu reakciju - dijete će doista i ubiti, uvjeravajući ucviljenu Jenufu kako je umrlo u snu...
Istina na će na koncu ipak isplivati i to baš na Lacinom i Jenufinom vjenčanju, a cijelo će selo za smrt djeteta okriviti - Jenufu...
Zagrebačka publika upoznala je ovu operu već 1920., no posljednji je u put izvođena na sceni nacionalnog teatra davne 1946. Na scenu HNK Zagreb nakon gotovo 70 godina, Jenufu dovodi Ozren Prohić pod dirigentskom palicom Srboljuba Dinića.
