Puls Hrvatske: pacijent je klinički mrtav

6 odgovora

1. Sto je to bilo??? Ne znas treba li nakon ove emisije zatvoriti Hrvatsku televiziju ili zakonom zabraniti nase glumiste. Mislim da bi najkorisnije za sve bilo – oboje. Vita

2. A zašto bi to trebalo, Vita? Jesu li to loši ljudi, loši glumci? Ovakvim komentarima nije jasno što nije u redu? To je bila jedna opsežna emisija, u kojoj su se pošteno protresli mnogi aspekti kazališta, i ona je sigurno išla u korist svih nas u kazalištu.

3. Siniša, moram priznati da sam u šoku od tvog komentara. To nije bila nikakva opsežna emisija to je bilo nešto nadrealno besmisleno. Koji su se to aspekti našega kazališta POŠTENO PROTRESLI? Možeš li specificirati? Kako je Nora i napisala, pacijent je klinički mrtav, a raspravlja se o potpuno nebitnim stvarima. Tko uopće govori o tome jesu li to loši ljudi ili glumci? kakve to veze ima s HRVATSKIM GLUMIŠTEM? O kojim to kategorijama razgovaramo?

4. Pogledao sam emisiju na ovom portalu potaknut upravo komentarima,ne samo ovima, nego i nekim izvana. “Ukinuti”!? Uh. (ne mogu razgovarati o HTV-u, jer ga uglavnom ne gledam,pa sam ga tako manje-više već ukinuo, ali hrvatsko glumište (?), pa “pacijent je mrtav”(?!)…)U emisiju su pozvani naši kolege, voditelji i osnivači festivala koji su u svojim gradovima na tisuće i tisuće ljudi doveli na predstave. Oni ustraju u tome i guraju svoje projekte. O tome naravno, imaju mišljenje mnogi koji nisu nikada bili u Bjelovaru, ili Zagvozdu, ili Krapini. Osobno, ne sjećam se nevjerojatnijeg gostovanja koje me je više ispunilo, nego kad se Goran potrgao da u sportskoj dvorani napravimo sve moguće tehničke uvjete i pred 3000 ljudi odigramo prvu operu ikada u Bjelovaru “Seviljskog brijača”. Ne bi mi bilo draže da se to dogodilo bilo gdje drugdje, jer mi je tog dana doista bilo puno srce gledajući suze i smijeh ljudi koji su po prvi puta bili u operi. A da ne govorimo o prizoru koji te dočeka kada se po mrklom mraku voziš po vijugavoj cesti usred ničega i odjednom se nađeš kao u Bliskim susretima pred reflektorima i par tisuća ljudi koji su iz svih tih mjesta došli na predstavu u Zagvozd. Nemojmo stoga upotrebljavati riječi poput “ukinuti”, jer ne bih rado bio dio tog glumišta čiji članovi se služe tom terminologjom. Naravno da Branimir Blić ne zna postavljati pitanja i naravno da se u tom kratkom vremenu ne može uopće dotaknuti puno tema, ali poštujmo kolege koji na uopće ne znam koji način godinama promiču kazalište. Bavimo se vrlo ozbiljnim i svetim poslom, koji nije samo zbir propisa i zakona, a oni su u Hrvatskoj i tako smijurija. To je ionako mrtva trka između hrvatske kulture, gospodarstva, zdravstva, turizma…I nisu oni bili pozvani u emisiju da govore o posvemašnjem organizacionom i financijskom kaosu koji gle čuda, vlada i u kulturi. A mislim da su oni o tome itekako dobro upoznati i da voze neki neobičan slalom kako bi došli do cilja – doveli desetke predstava u svoje gradove. Nemamo mi pojma o tome koji je to posao i treba im se svima pokloniti, jer vjerujte, neki je viši smisao u našem poslu kad ti u malim mjestima pristupaju svi ti tužni, nezaposleni i prevareni ljudi i zahvaljuju na tih dva sata doživljaja. Ne treba im dijagnoze, oni stoje u redu za terapiju. Danas je bio vrlo dobar dokumentarac o Nedjeljku Fabriju. Govoreći o svojim mladim danima u kojima je svakodnevno odlazio u riječki HNK: “…i shvatio sam da bi mi život bio grozan bez nekih lijepih riječi ili bez neke dobre glazbe”. Da. To je točno i to je misija naših kolega koji su bili gosti jedne konfekcijske emisije poluzainteresiranog novinara na HTV-u. Vjerojatno mu je netko otkazao, pa se na brzinu dosjetio ove teme, uhvatio nekolicinu glumaca pred HNK i složio termin. Ali i Rene i Anica su vrlo suvislo govorili i ne znam zašto bi ih trebalo “ukinuti”. Sasvim je suvisla Adamova misao,da se ne zna točno zašto ćemo za nekoliko godina uopće bilo koga upisivati na Akademiju. Sasvim je točno ono što su govorili o dramskom programu, gledatelji su poprilično suvislo govorili…”Ukinuti”?! “Pacijenti”?! “Šok”?” A tko bi tu preuzeo ulogu doktora? Ima li neki “prihvatljiv kodeks” komuniciranja sa javnošću, ako je ovo neprihvatljiv? I da li je taj način, ako ga ima onda možda i “jedini prihvatljiv”? A kad je nešto jedino prihvatljivo, posebno u kazalištu, onda to više nije razgovor o umjetnosti i pomalo je opasan. U svakom slučaju u cijeloj ovoj emisiji bilo je više pozitivne energije i nekog entuzijazma (pogledati kod Klaića “entuzijazam” i “pozitivno”, bez imalo namještenog cinizma (kao u većini emisija o kulturi na HTV-u). Dotaknute su mnoge teme koje bi svi mi mogli rastezati satima i dobro se posvađati, no sve to me neće spriječiti da i dalje mislim da se bavim najljepšim poslom na svijetu uprkos cijelom korumpiranom, mafijaškom, poluinteligentnom svijetu koji ga okružuje. Čestitam kolegama glumcima na dobrom držanju.
   Krešo Dolenčić

5. Lijepo, Kreso. Tebi je bilo lijepo, meni je bilo neugodno. Neugodno mi je i jos danas, nakon dva dana. I to je demokracija. Da svatko moze reci svoje misljenje. Tako si ti rekao svoje, a ja svoje. Na detaljnu analizu ove besmislene emisije ne mislim gubiti vrijeme premda bi mozda cak i trebalo, jer je ta emisija bila paradigma naseg glumista, vrhunac apsurda. Svakakvih nas ima, vazno je da smo zadovoljni u svojoj profesionalnoj kozi i da zivimo i djelujemo u skladu s osobnim stavovima. Ako netko misli da je demokratizacija kulture Malrauxovog tipa vrhunac sto se moze dogoditi jednom glumistu ( a da pri tom ta ista demokratizacija kulture i nije dio sluzbene kulturne politike) meni je to sasvim u redu. Osobno smatram da je vrijeme da napustimo sesdesete godine prosloga stoljeca i okrenemo se drugacijim nacinima promisljanja kulture, pa tako i kazalista, pa cu nastaviti putem svojih stavova. A ti putem svojih. Ne vidim nikakvih problema u tome.

6. Nije ovo bila emisija i nisu to bili gosti prema kojima bi se trebala primijeniti takva terminologija, a posebno isticati neki svoj ego iznad svega. I ja mislim da se i kultura i kazalište trebaju okrenuti različitim promišljanjima, no HTV se neće nikad okrenuti nikakvim promišljanjima, a naša četiri kolege vode svoje festivale i djeluju poticajno, korisno, kvalitetno i kazališno vrijedno. Ako mi počinjemo se terminologijom “ukidanje” unutar svojeg ceha, ne radimo ništa drugo nego ubacujemo kulturu na jedan terminološki najblaže rečeno, vrlo nepopularan teren. Ovo je bio razgovor koji je tek dotaknuo mnoga pitanja, ali je prvenstveno poslužio za afirmaciju njihovog djelovanja. Nije glavna tema bila stanje u kulturi i nisu njih četvorica niti besmisleni, niti paradigma nekog stanja. I nismo mi pozvani suditi eto baš njima i nespretnom Biliću koji i ne ide u kazalište. Vrlo rado bih zasjeo na razgovor o svemu tome zbog čega je tebi neugodno, ali bi tu trebali sjediti i ljudi koji kreiraju zakone, politiku i provode ih. I potrajalo bi vjerojatno više sati. I ne bi bilo za HTV. I trebalo bi biti konstruktivan i pokušati djelovati uz dobru vjeru da je hrvatsko kazalište prepuno vrlo kvalitetnih ljudi svih generacija, predstava koje možemo pokazati posvuda i inicijativa koje su vrijedne i poticajne. Pa bi se ovo crnilo vjerojatno i počelo topiti. . Ako jedni drugima počnemo o “ukidanju”, onda tu nema veselja ni budućnosti. Svi smo mi na sličnoj , ali, ciljevi su nam svakako vrlo bliski, boljitak hrvatskog glumišta i kulture. Ja toliko. Rado bih da se vidimo na nekom razgovoru, otvorenom i s uzajamnim maksimalnim poštovanjem, jer kad je ovakvo nametnuto “ratno stanje” oko nas, a doista mislim da ono uopće ne postoji, nego je samo dio drugih, većih planova, moramo se držati zajedno.
   Pozdrav