Login za korisnike

Gospoda Glembajevi

Najbučnije najavljivana predstava sezone, trebala bi biti kruna posljednjeg mandata intendantice Mani Gotovac, no pamtit će se i opet po – Severini.

***

'Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice...' Vjerojatno naočekivanije riječi kazališne sezone 2006/2007, jedne su od rijetkih koje zapravo možemo razaznati u općem kaosu postmodernističke režije 'Gospode Glembajevih' Branka Brezovca.

Za sve one koji slučajno nisu čitali Krležino vjerojatno najpoznatije djelo, neka to učine prije nego se zapute u Rijeku, ali čini se da u omjeru Krleža – Brezovac, potonji ipak prevladava. Dakle...

Brezovčeva režija doista je glazbeni spektakl sa masovnim zborskim scenama, skupom scenografijom, gdje u svakom trenutku svaki dio scene pršti detaljima koji imaju simbličku vrijednost, pa tako prvi čin ima funkciju zaista više atmosferskog i emocionalnog uvoda, a manje pripovjedanja same Krležine priče.

'Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice' postaje fitilj za prilično dugu i bogatu koreografiju Staše Zurovca, baletnog prvaka HNK Zagreb, na glazbu makedonskog skladatelja Marjana Nekaka, a pravi, i zapravo u Brezovčevom slučaju jedini protagonisti postaju Ignjat Glembaj, Leone i Barunica Castelli, dok ostali likovi poprimaju jednu prilično stiliziranu funkciju što se osobito primjećuje u ulozi drage i dobre Beatrice koju glumi čak šest glumica, od kojih svaka igra i još jednu ulogu neke nesretne žene poput pokojne Fanike Canjeg, majke Danielli-Glembaj itd., zbog čega je za svaku mladi kostimograf i dizajner Silvio Vujičić kreirao drugačiji i specifični kostim.

Drugi dio predstave gotovo da je intimistička, minimalistička drama (barem u odnosu na ostatak predstave) između Leonea i Ignjata, gdje Brezovec, barem na kratko, prvotno monumentalnu scenografiju Tihomira Milovca mijenja u nešto suptilnije, scena je gotovo poluprazna, i jedino na što se gledatelj može i mora koncentrirati jest razgovor oca i sina.

Treći dio vraća na scenu spektakl i redefinira odnos i uloge Ignjata Glembaja i Barunice Castelli, u kojem Severina ponosito nosi svoje muško odijelo, a Galiano Pahor ulazi na scenu u dugoj crnoj haljini otvorenih ramena i s dugim perlama oko vrata.

Ono što je ipak od cijele predstave najviše zanimalo tisak i televiziju (osim već potpuno istrošenog kritiziranja ili dizanja u visine Severine Vučković ulozi barunice Castelli!) jesu implementiranje elemenata vezanih za pokojnu Enu Begović ili lutke sa glavama Franje Tuđmana, Vladimira Šeksa itd...

Brezovec uz Krležine Glembajeve, jednako se bavi i svojim Glembajevima, današnjim Glembajevima, uključujući društvenu i političku pozadinu. Hm, na kraju krajeva, ovisno o tome kakve ste političke orijentacije i ukusa, iščitati ćete što vam se već bude htjelo!

autorski tim
Marjan Nećakskladatelj
Lorin Zovićoblikovanje zvuka
Nataša Nimaklektor za njemački jezik
Igor Modrićvideo
Branko Brezovecredatelj
Ella Veselinkorepetitor
Nina Simčićkorepetitor
Tihomir Milovacscenograf
Boris Blidaroblikovanje svjetla
Silvio Vujičićkostimograf
Sandra Dekanićasistent kostimografa
Igor Vlajnićdirigent
Miroslav Krležaautor teksta

izvođači
Alen LiverićLeone
Alen NezirevićZygmuntowich
Alex ĐakovićGlembay s vagom
Alida DelcaroBárbóczyjeva
Biljana TorićAngelika; Alis; Ludviga
Bosnimir LičaninFabriczy
Damir OrlićSilberbrandt
Davor JureškoPuba
Denis BrižićSkomrak
Dino BukvićOliver
Dmitrij AndrejčukIvan Glembay
Eduard ČerniDr. Altmann
Galiano PahorGaliano PahorNaci Glembay
Ivana SavićAngelika; Rupertova
Leonora SurianAngelika; Mama Danielli-Glembay
Ljubov KošmerlAngelika; Foringaševica
Mateo RajnovićOliver
Mislav ČavajdaLeone
Nenad VukelićFranc Glembay
Niko MiljanićDr. Rubido
Olivera BaljakAngelika
Predrag SikimićFelix Glembay
Severina VučkovićBarunica Castelli
Tanja SmojeAngelika; Fanika Canjeg
Žarko RadićBallocsanszky
Zdenko BotićFranc Ferdinand Glembay

Odgovori