'Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice...' Vjerojatno naočekivanije riječi kazališne sezone 2006/2007, jedne su od rijetkih koje zapravo možemo razaznati u općem kaosu postmodernističke režije 'Gospode Glembajevih' Branka Brezovca.
Za sve one koji slučajno nisu čitali Krležino vjerojatno najpoznatije djelo, neka to učine prije nego se zapute u Rijeku, ali čini se da u omjeru Krleža – Brezovac, potonji ipak prevladava. Dakle...
Brezovčeva režija doista je glazbeni spektakl sa masovnim zborskim scenama, skupom scenografijom, gdje u svakom trenutku svaki dio scene pršti detaljima koji imaju simbličku vrijednost, pa tako prvi čin ima funkciju zaista više atmosferskog i emocionalnog uvoda, a manje pripovjedanja same Krležine priče.
'Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice' postaje fitilj za prilično dugu i bogatu koreografiju Staše Zurovca, baletnog prvaka HNK Zagreb, na glazbu makedonskog skladatelja Marjana Nekaka, a pravi, i zapravo u Brezovčevom slučaju jedini protagonisti postaju Ignjat Glembaj, Leone i Barunica Castelli, dok ostali likovi poprimaju jednu prilično stiliziranu funkciju što se osobito primjećuje u ulozi drage i dobre Beatrice koju glumi čak šest glumica, od kojih svaka igra i još jednu ulogu neke nesretne žene poput pokojne Fanike Canjeg, majke Danielli-Glembaj itd., zbog čega je za svaku mladi kostimograf i dizajner Silvio Vujičić kreirao drugačiji i specifični kostim.
Drugi dio predstave gotovo da je intimistička, minimalistička drama (barem u odnosu na ostatak predstave) između Leonea i Ignjata, gdje Brezovec, barem na kratko, prvotno monumentalnu scenografiju Tihomira Milovca mijenja u nešto suptilnije, scena je gotovo poluprazna, i jedino na što se gledatelj može i mora koncentrirati jest razgovor oca i sina.
Treći dio vraća na scenu spektakl i redefinira odnos i uloge Ignjata Glembaja i Barunice Castelli, u kojem Severina ponosito nosi svoje muško odijelo, a Galiano Pahor ulazi na scenu u dugoj crnoj haljini otvorenih ramena i s dugim perlama oko vrata.
Ono što je ipak od cijele predstave najviše zanimalo tisak i televiziju (osim već potpuno istrošenog kritiziranja ili dizanja u visine Severine Vučković ulozi barunice Castelli!) jesu implementiranje elemenata vezanih za pokojnu Enu Begović ili lutke sa glavama Franje Tuđmana, Vladimira Šeksa itd...
Brezovec uz Krležine Glembajeve, jednako se bavi i svojim Glembajevima, današnjim Glembajevima, uključujući društvenu i političku pozadinu. Hm, na kraju krajeva, ovisno o tome kakve ste političke orijentacije i ukusa, iščitati ćete što vam se već bude htjelo!