Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Hytnerova prva NT godina

Hytnerova prva NT godina

Za početak, dajte da razjasnimo par stvari. Britanski National Theatre nije isto što i naš HNK. Ni blizu.
Share on facebook
Share on twitter

Nicholas Hytner

NT nema ni operu ni balet, bave se ljudi samo dramom i tu i tamo mjuziklom. No, recimo da je slično, barem kad je status u pitanju. A i kritika ih jednako rado 'starta' ko i naš HNK. U posljednjih godinu dana, NT je međutim postao gotovo najposjećenije kazalište u Velikoj Britaniji (ne računajući komercijalna), a kritičari obožavaju gotovo sve što se na njegove tri scene pojavi. Sigurno se pitate u čemu je štos?

Prije nešto više od godinu dana, svoju četverogodišnju vladavinu u National Theatreu završio je 61-godišnji Trevor Nunn, jedan od rijetkih kazališnih multimiljunera. Još 1999. The Sunday Times je Nunnovo bogatstvo procijenio na 43 milijuna funti, a u međuvremenu je čovjek na Broadway postavio hit-mjuzikle Oklahoma! i My Fair Lady, te vrijedno skupljao tantijeme od Mačaka i Les Miserables.

No, istog tog Nunna iz NT-a je serijom izravnih napada potjerala grupa nabrušenih britanskih kritičara, zamjerajući mu da je od NT-a napravio komercijanu glazbenu scenu (iako je od 80 premijera imao samo 4 glazbene), da nema sluha za mlade, iako su za njegova mandata postavljeni postavljeni Closer, Amy's View i Cleo, Copenhagen, Camping, Emmanuelle and Dick, Blue/Orange, redom uspješni transferi na West End i Broadway. Ukratko, tvrdili su, ne riskira, autoritaran je, profranira instituaciju Nationala.

'Špic' napada igrao je čuveni Guardianov Michael Billington, koji je čak u rujnu 2000. u svojoj kolumni objavio i vlastiti 'plan za spašavanje NT-a'. On je Nunnu najviše zamjerio tvrdnju da bi nacionalni teatar trebao biti teatar za naciju.

''To je preširok i nedefiniran koncept. Meni se čini da bi nacionalni teatar morao imati puno precizniji cilj. Pa valjda je tu da se bavi najboljim od svjetskog kazališta, vrati na scenu zaboravljene britanske klasike i istraži tenzije i dileme u dašanjem društvu. Mora, jednako tako, raditi baš ono West End ili ne može ili ne želi, i to za svima prihvatljivu cijenu ulaznice. To je nacionalno blago s jedinstvenom misijom. Trenutno, koliko god visoka bila kvaliteta pojedinih produkcija, Nationalu nedostaje ono što Georg Bush s nerazumjevanjem naziva 'the vision thing'.

Nunn se kratko branio, a onda u pola mandata najvio da se neće ponovno kandidirati. Sezona lova na njegovu fotelju je započela. Idealnim nasljednikom većina je smatrala Sama Mendesa, no on je već bio na putu za Hollywood i to baš iz kazališta Donmar Warehouse, koje je osnovao – Nunn.

Drugi potencijalni izbor establishmenta bila je još jedna britanska kazališna zvijezda u superuspješnom pohodu na Hollywood - Stephen Daldry. Od Royal Courta, Daldry je svojim prvjencem Billy Eliotom odmah zaradio nominaciju za Oscara, a potom su usljedili 'Sati' (Hours), no kazališta se nije ostavljao.

No ponuđenu fotelju Daldry je odbio riječima 'Samo me to nemojte pitat...'. Tri tjedna nakon Nunove objave, insideri su počeli šuškati o Nicholasu Hytneru.

Jer Hytner je bio prvi iz kazališnog Britpacka 90-tih koji se okušao na filmu (The Object of My Affection, (1998), The Crucible, (1996), i The Madness of King George, (1994) s čak 4 nominacije za Oscara), ali je nakon dugih priprema ostao je bez 'Chichaga', svog prvog potencijalnog bluckbustera.

Billington nije htio propustiti priliku, pa je odlučio sobno preslišati kandidata. U intervjuu koji je mu je dao, Hytner je ustvrdio da nikad nije vodio teatar i da ne zna kako se to radi, te kao svoj izbor naveo baš Daldrya. No, stavljen u situaciju, što bi kad bi, naizust je iznio svoj program i to s toliko entuzijazma, da je i sam Billington bio iznenađen.

Hytnerov plan

Prvo, ustvrdio je Hytner, treba Shakespearea vratiti na veliku scenu, što u Nationalu znači 1000 gledatelja! 'Ukoliko nema nekog osobitog razloga ili je u pitanju eksperiment, suludo je Shakespearea igrati u sve manjim i intimnijim prostorima. Na kraju ćemo ga igrati sami za sebe'.

A kad su u pitanju velika gledališta, Hytner je na domaćem terenu. Njegovu režiju Shakespearova klasika Na Tri kralja u njujorškom Lyncoln centru, mreža PBS uživo je prenosila za 2 miljuna gledatelja! Upravo je on 1989. na scenu postavio mjuzikl o Vijetnamu s Vincentom Priceom i helikopterima, Miss Saigon koja je na West Endu preživjela 10 godina, a na Broadwayu investiciju od 10.9 milijuna dolara vratila u samo 39 tjedana!

Druga točka nemogućeg plana traži pravu malu revoluciju – fleksibilnost repertoara. Hytner želi istraživati s predstavama, bile one odmah uspješne ili ne. "To je trenutno nemoguće, jer letak s rasporedom izvedbi za svaku predstavu izlazi čak dva mjeseca prije nezine premijere. Je li to moguće? Ne znam. Može li si to NT priuštiti? Ne znam''.

Kao treću točku iznio je kritičniji pristup prema novim autorima. 'Pa u Nationalu se igra svaki novi komad vrijedan bilo kakve pažnje'. A što bi on? E on bi se od pisaca koji rade u National studiju koncentrirao samo na one koji su u stanju 'ići široko'. Primjer, pitao je Billington. Mark Ravenhill, odgovorio je Hytner.

Rečeno – učinjeno. Jer u trenutku kad je davao intervju, Hytner je znao da će uskoro na sceni Lyttelton s gledalištem od 900 mjesta postavljati novi tekst autora Shopping & Fu***** - Ravenhillovu Mother Clapp's Molly House. Komedija o dogodovštinama u muškoj javnoj kući 18.st. s pjevanjem i plesanjem mnoge je šokirala, ali je i na opće iznanađenje završila na West Endu.

Hytner se primio fotelje, a na prvoj presici na primjedbe kako je na čelo NT došao 'Još jedan sredovječni bijelac s Cambridga', Hytner, babyface britanskog kazališta, samo se tajanstveno nasmješio i uzvratio 'Ja sam pripadnik raznih zanimljivih manjina'.

Uuuuups, nismo to očekivali...

Te su riječi još dugo odzvanjale britanskim medijima jer nitko nije mogao shvatiti, što Hytner zapravo želi reći. Danas godinu dana kasnije – svima je jasno.

De Jongh tvrdi da je Hytner promjenio NT po prvi put u njegovoj 40-godišnjoj povijesti. "Mislili smo da je Nick solidan, srednjestrujaški kazališni čovjek, a on nas je sve iznenadio. On shvaća da više nije dovoljno mješati suvremeni i klasični repertoar. Ljudi traže nove stvari. Morate se baviti novim formama, svim mogućim vrstama publike, starima i mladima. Prvi put u životu sam vidio crnce na NT-ovoj premijeri kad je izvedena Elmina's Kitchen.''

Ne samo da su nove predstave NT poharale nominacije za Evening Standard nagradu, već sva tri gledališta davno nisu bila tako puna. Gotovo svake večeri Hytner uspjeva u kazalište dovesti 2500 ljudi. A k tome veliku većinu od njih po prvi put! Naime, Hytner i sam tvrdi kako je prošlio vrijeme u kojem je kazalište bilo isprazna zabava srednje klase. Za prve godine njegova mandata mladi su postali glavna publika NT-a, dok su crnci po prvi put u ozbiljnom broju počeli pohoditi predstave. Drastično snižavanje cijene ulaznica dovelo je do toga da danas za iste novce možete kupiti jednu ulaznicu za komercijalni West End ili pak 4 za puno bolji – NT, točnije tri četvrtine velikog Olivier gledališta prodaju se po cijeni od samo 10 funti! "Želim potrošiti nešto novca na publiku. Pa na kraju krajeva to i jest njihov novac'', kaže Hytner.

"Visoki standardi oduvijek su bilji temelj NT-ova identiteta, ali to više ne prolazi'', izjavio je na kraju prve godine. ''Ne možemo mi imati monopol na visoki standard. Često i najmanje, rubne organizacije postignu nevjerojatne stvari. National bi trebao biti vitalan koliko i nacija i jednako raznolik i energičan kao i sve zajednice koje se u njoj prepliću.''

A što na sve to kaže ansambl? Glumac Alex Jennings, veliki Nunnov navijač, i sam priznaje da je atmosfera u kazalištu ''kao da je netko otvorio sve prozore. Igramo pred punim gledalištem, pred ljudima koji si prije nisu mogli priuštiti ulaznice''.

Hytner međutim još ima velike planove. Prije svega želi u NT dovesti europske redatelje i europsku suvremenu dramu.

Trenutno na repertoaru ima čak 14 naslova, od čega njih 5 na turneji ili West Endu.

Pred njim je druga NT sezona, i sigurno mu neće biti lako istim tempom i kvalitetom, pod tolikim pristiskom postići iste rezultate. Prvi pravi test očekuje ga u prosincu kad bi 'daske' trebala ugledati dvodjelna adaptacija His Dark Material's, trilogije Philipa Pullmana.

Do tada, gotovo cijela britanska javnost bit će na njegovoj strani.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE