Login za korisnike

Vrtlar

Roman Jerzya Kosińskog nakon filmske dobija i kazališnu adaptaciju i to iz pera Davora Špišića, a sve to na scenama Vinkovaca i Tuzle.

***

Jerzy Kosiński ili Jerzy Nikodem Kosiński, pravim imenom Josek Lewinkopf (1933. - 1991.), bio je poljski pisac, scenarist, glumac i profesor, osebujne biografije u kojoj je sam kao najveću kreaciju često isticao višegodišnji kompleksni plan bijega iz Poljske u SAD.

U Americi se bavio raznoraznim poslovima i studirao, da bi 1960. pod pseudonimom Joseph Novak objavio knjigu Budućnost je naša, druže (The Future is Ours, Comarade) koja je preko noći postala bestseler i prevedena je na 18 jezika. Kosiński tad odlučuje ozbiljno posvetiti pisanju i do kraja života objavljuje još 12 knjiga od kojih su najpoznatije Obojena ptica i Prisutnost (Being There). Po potonjoj je 1979. snimljen i film u nas preveden kao Dobrodošli, g. Chance, a s Peterom Sellersom i Shirley MacLaine u glavnoj ulozi. Film je osvojio mnoštvo nagrada, a sam Kosiński za scenarij je nagrađen BAFTA-om,a bio je i nominiran i za Zlatni globus u istoj kategoriji.

U koprodukciji Gradskog kazališta 'Joza Ivakić' i Narodnog pozorišta Tuzla, te u režiji Dražena Ferenčine roman 'Prisutnost' za scenu je adaptirao Davor Špišić, koji o cijelom poslu kaže:

Priznajem, zarazan je bio zanos Ivice Zupkovića.

Jedne noći prije par godina, za šankom neke premijere, gorljivo me je uvjeravao da se klice iz romana "Prisutnost" (Being There) Jerzyja Kosinskog mogu uspješno i danas presaditi. Da ćemo, uz malo žetvene sreće, uzgojiti predstavu koja razgrće zadah ocvale današnjice. Ili bar ukazati na nepodnošljivu zagađenost naših života. Isprdati se, pošteno naceriti toj neveseloj činjenici.

Roman Kosinskog nisam ranije čitao, doživio sam ga jedino u filmskoj verziji Hala Ashbya, gdje se Peter Sellers borio s vlastitim belzebubom ranjivosti. Čitajući roman napisan početkom sedamdesetih 20. stoljeća, shvatih da mu vrijeme ništa nije oduzelo. Naprotiv, još više je otvorilo neke njegove brazde. Danas se pogubni pesticidi po glavi stanovnika (od medijske "pornografije" nad privatnošću do najsirovijeg političkog terora) broje u milijunima tona. Složili smo se da puka dramatizacija ne bi imala smisla. Jedini rezon da svojski napadnemo zapuštene bašće oko nas bio je da napišem novi dramski tekst. Pun našeg apsurdnog balkanoidnog korijenja i sjemenja. Tako se rodio "Vrtlar" a Jasmin Rasada je na prvoj probi procijedio svoju osjetljivu latičastu viziju svijeta. Nježniji od ruže, tvrdoglaviji od boksera. Nesvjestan društvenog smeća oko sebe. Razuzdana gomila nema strpljenja za Jasminovu netaknutost. Svi ga žele taknuti, obljubiti i raščerečiti radi vlastitih kratkoročnih trijumfa. Bili to isušeni brakovi ili propale države. Jasmin samo želi da ga opet jednom ostave na miru. Da do kraja zalijeva i plijevi svoje mršave šanse trajanja.

Sretni smo da se u vrtlarenje umrežila i ekipa Armina Ćatića te jesenskim radovima dala onaj meki bosanski humor ispod kojeg uvijek treperi neka sjeta, neka edenska svedenost. Još kad smo Ivica, Fec i ja, za tuzlanskim stolom ugledali Midu kojemu Jasmin kao da je suđen, ih... znali smo da utopijska bitka protiv korova itekako ima smisla. A da u ime ekologije naših vlastitih sudbina imamo šansu potražiti protuotrov zdravog smijeha. I ponekog grča. Takav je naš vrt. Gdje jasmin sakriva pelin.


Odgovori