Studio za suvremeni ples [SSP] jedan je od najstarijih plesnih ansambala u Hrvatskoj i uskoro će proslaviti pola stoljeća postojanja. 1962. godine osnovale su ga Ana i Vera Maletić, a zadnjih desetak godina umjetnička mu je voditeljica Bosiljka Vujović-Mažuran.
Oliver Frljić [OF] dokazani je, pak, enfante terrible hrvatskog glumišta, koji nakon studija filozifije i teologije, te potom režije, uspješno balansira između predstava za djecu i mega-skandala u nacionalnim teatrima.
Ovi prvi u režiji ovog drugog stvaraju predstavu Povijest gledanja, čija službena najava među inim kaže:
“Povijest gledanja” je započela od praznog pojma koji je uzela za svoj naslov. Što bi bila povijest gledanja? Koji tip događajnosti i koja izvedbena situacija su potrebne da bi se nešto kvalificiralo/klasificiralo kao dio povijesti gledanja? Je li povijest gledanja potrebno gledati iz same te povijesti, iz situacije koja je već obuhvaćena ovim pojmom ili je potrebno naći neku metapoziciju? Na koji način ples kao izvedbena i praksa gledanja proizvodi, a na koji način ukida ovu povijest?
PR najava ide i dalje, a u prijevodu bi vas htjela zapitati jeste li svjesni činjenica da čak i ako ne sudjelujete u nekom činu već ga samo gledate [ili ne] na isti donekle utječete.
Kako kaže teorija skupova - svaki promatrani objekt mijenja se samom činjenicom da promatran, pa tako i Studio & Frljić najavu svoje predstave ilustriraju jednom od fotografija sa prosvjeda u Varšavskoj.
Kao što je policija promatrala prosvjednike, a potonji njih, tako je i publika promatra izvođače, a ovi njih. No jesu li u tom slučaju izvođači baš oni koji se u datom trenutku nalaze na sceni? Lišava li vas činjenica da sjedite u gledalištu odgovornosti za pojedinu izvedbu ili istu povećava? I kako se sve to preslikava u svakodnevni život? I onda tako - kroz povijest?
Odnosi moći koji se u povijest uvijek upisuju kroz interpretaciju događaja koji su u nju ušli, ali još više kroz kriterije na koje povijest uključuje/isključuje, prisutni su i u povijesti gledanja. Ako u postfordističkom krajoliku upravo gledanje i viđenost dobivaju najveću ekonomsku vrijednost, onda vidljivost gledanja gledanja i kreiranje adekvatne mu izvedbene situacije postaje ključno.
Dalo bi se o Povijesti gledanja, zasigurno još nadugo raspredati, ali to posve sigurno neće nadoknaditi iskustvo istog koje ćete dobiti - gledanjem. Datumi izvedbi su - ispod teksta.
