Kako kaže službena najava:
Predstava za polazišnu točku istraživanja uzima odnos virtualnog i realnog u našem iskustvu suvremenosti. Činjenica je da je granica našeg iskustva virtualnog i realnog sve poroznija, a iskustvo realnosti vrlo lako može postati ultimativnom iluzijom. Interface preuzima svjetove kompjuterskih igara, njihov grafizam i funkcije, baveći se načinom na koji iskustvo virtualnog afirmira nove potencijale razmišljanja o našim identitetima: poželjnim, fetišističkim, lažnim; mnoštvu identiteta kojima smo naseljeni. Ako slijedimo misao Gillesa Deleuzea, virtualno ne treba suprotstavljati realnom, već aktualnom, dok je realno suprotstavljeno mogućem. U tom smislu Interface propituje što iskustvo virtualnog donosi plesu, prvenstveno senzornom, perceptivnom kazališnom činu.
Koreografkinja organizira plesni materijal kao niz naoko nepovezanih susreta, koincidencija i interakcija u beskonačnoj struji prolaza. No, te interakcije, slučajno ili ne, formiraju događaje u našim životima. Dramaturgija komada počiva na ideji da percepcija svakodnevnog biva virtualziranom u našem unutrašnjem iskustvu, potrebi da stvaramo male narative ne bi li pobjegli od kaotičnosti i svakodnevice. Plesni materijal kreiran je preuzimanjem i stilizacijom načina kretanja likova iz kompjuterskih igara. Na taj način, plesači oblikuju nove tjelesne identitete, iako u konačnici ne slijede razvoj tih likova.
