Ono što je punk bio 1997. godine, to je turbo folk 2008. Bez obzira što mislili o tome, upravo takav, pomalo ironijski odmak prema njegovoj koncepciji ima Oliver Frljić, čiji autorski projekt i nosi ime ove brzorastuće glazbene pojave.
A zašto? Usprkos svim društvenim vrijednostima i kulturnom identitetu koji se sve više emancipira u državi Hrvatskoj, turbo folk očigledno postaje subverzivan fenomen koji - što ga se pokušava više ugušiti, to više oživljava, te postaje zanimljiv mladim ljudima. Dobro, i onim starijima...
Termin je skovao Rambo Amadeus krajem osamdesetih, ali ulazi u širu upotrebu sredinom devedesetih kada osim svoje glazbene pozadine nosi sa sobom i mnoge političke konotacije, te žustre i kontroverzne rasprave.
Treba li se dakle boriti protiv narodnjačkih klubova, gostovanja popularnih turbo folk izvođača, te turbo-folk melodija na mobitelima, pitanje je koje Frljić postavlja, te smatra da je institucija poput HNK u Rijeci pravo mjesto gdje na njega treba dobiti odgovor. Odnosno, da citiramo autora: ovom predstavom turbo-folk kao društvena tema konačno dobiva pravo građanstva !
A za sve one koji iz nekog razloga ne mogu skoknuti do Rijeke na izvedbu, ili su jako znatiželjni pa je ne mogu dočekati, autor je pripremio video. Tj. dva.
[youtube:http://youtube.com/watch?v=8kBabtjaBb8&feature=related]
[youtube:http://youtube.com/watch?v=LBKFx_ecOo4&feature=related]
Jedan odgovor
I. dan -> Turbo-folk, premijera – 1 čovjek napušta predstavu
…ostatak publike dugo plješće i to s rukama IZNAD glave. Frljić i ekipa turbo su izfolkirali mlado i staro, konzerve i liberale, klasičare i folkovce, spremne i nespremne… Dovoljan je komentar mnogih: Nije valjda već gotovo?