Search
Close this search box.

Garaža

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA: ,
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Mučnu blisku budućnost utjelovljenu u borbama maloljetnika i eutanazijskom turizmu ZKM će premijerno izvesti u legendarnoj njujorškoj La MaMi.
autorski tim funkcija
Slaven Vlašićfotografija
Marinko Petričevićtrener borilačkih vještina
Milan Kovačevićoblikovanje svjetla
Nina Bačungrafički dizajn
Zdenko Mesarić autor teksta
Maja Levanićinspicijent
Mara Bratošfotografija
TBFskladatelj
Roberta Bratovićgrafički dizajn
Ana Savić Gecankostimograf
Ivica Buljanredatelj
Slaven Toljscenograf
izvođači uloge
Aleksandar Saša AntićKladioničar; Pjevač; Josip; Ženskasti mulat; Raul
Barbara PrpićPatuljčica; Suzy; Lezba; Frau Müller; Pogrebnik
Doris Šarić - KukuljicaBaby Doll; Čočo San; Janis; Pogrebnik
Frano MaškovićOtac
Goran BogdanSvećenik; Krvnik; Cezar; Mate
Ksenija MarinkovićMajka; Helga u garaži; Eutanazijska političarka
Luka BarbićDječak obolio od raka
Mladen BadovinacDebeli anđeo; Magarac iz Nazareta; Pjevač; Eutanazijski političar; Dokoličar
Nina ViolićMišićava plavuša; Djevica Marija; Majka dječaka oboljelog od raka; Sofija
Ognjen PavlovićPogrebnik
Sreten MokrovićBiblija; Eutanazijski političar; Pogrebnik; Lokalni političar
Vedran ŽivolićBinat

Devetogodišnji Binat ne ide u školu i jedina mu je dužnost brinuti se o svinji, najvrjednijoj obiteljskoj pokretnoj imovini. Majka je bolesna, a otac radi noćnu u seoskoj pilani. Danju vodi Binata u zloglasnu Garažu u kojoj se odrasli klade na borbe djece. Jedino u Binatovim uspješnim borbama njegov otac pronalazi nadu da će se uspjeti izvući iz siromaštva, jer ako nastavi pobjeđivati Binata očekuju borbe u gradu za više novca.

Garaža (Algoritam, 2007.) kratki je distopijski roman-prvijenac Zdenka Mesarića (1977.), diplomiranog novinara koji je rad u sportskim redakcijama zamijenio trgovovanjem medicinskom opremom. Izašao je u pod uredničkom palicom Kruna Lokotara, u ambicioznoj biblioteci Mali Kalibar, a često je proglašavan jednim od najšokantnijih romana nultih ovog stoljeća. Garaža je vizija bliske budućnosti ovih prostora, gdje uz siromašno selo glavnog junaka nastaje centar za eutanazijski turizam, u kojem se bogatim turistima nude atraktivni načini provođenja zadnjih trenutaka na Zemlji. Ekonomski polariziranu situaciju u kojoj koegzistiraju  "humano usmrćivanje" i javne borbe na život i smrt Mesarić pojačava umetanjem reklama za eutanazijski resort. Prvo poglavlje ovog mračnog i hladnog romana, kojem kritika zamjera ponešto klišeizirane likove i nedovoljno istraživanje ključnih tema, pročitajte ovdje.

Kontrovernog se Mesarićeva predloška prihvatio Ivica Buljan, s željom stvaranja spektakularnog fizičkog teatra. U tu je svrhu angažirao i trenera borilačkih vještina, a s proba su dolazile i vijesti o slomljenim nosevima.

Osim fizičkih zahtjeva, Buljan je pred glumce postavio i one jezične prirode - koprodukcija zagrebačkog ZKM-a i njujorškog kazališta La MaMa svoju će premijeru imati 28. siječnja u New Yorku na engleskom, a hrvatska će inačica, s istom postavom, igrati u veljači u Zagrebu.  ZKM je prvo hrvatsko kazalište čija će predstava imati premijeru u New Yorku.

Prestižna La MaMa od 1961. djeluje na suvremenoj kazališnoj sceni, predvođena dobitnicom MacArthurove stipendije za genije (one iste koju je dobio i "novi Tesla", fizičar Marin Soljačić) Ellen Stewart. La MaMa je 2001. sudjelovala na dubrovačkoj Karanteni s Eshilovom Sedmoricom protiv Tebe, a legendarna Ellen Stewart gostovala je još dvaput i u Zagrebu: Medaljom Grada Zagreba odlikovana je 2008., a 2009. predstavila je svoj"Projekt 12". Više o autorici i njenim posjetima Hrvatskoj pronađite u našim člancima tu i ovdje.

One Response

  1. Jučer (25.02.2010.) sam pogledao Garažu u ZKM-u.
    Još jedan dokaz kako je marketing sposoban napuniti svaku dvoranu i proglasiti svaku predstavu velikim uspjehom.

    Glumcima svaka čast, jer su dali sve od sebe.
    Mješavina Pasolinija, Kusturice i vjerojatno Ivice Buljana nije u meni pobudila ama baš nikakve osjećaje (osim razočaranja) dok je to svojevremeno uspio i Pasolini i Kusturica i Ivica Buljan. Možda je nekoliko elemenata u tih 90 minuta dovelo do nikakve reakcije: nerazumljvost izgovorenog, deračina, nepotrebna agresivnost, svjetlosni efekti, histerično izmjenjivanje scena, uloga, efekata, glazbe, pokreta……. Na kraju mi je ipak ostalo da se usredotočim na noge Nine Violić i na odličan nastup Barbare Prpić pa čak i djelomično Doris Šarić Kukuljević. Od Ivice Buljana sam očekivao da će ići do kraja pa neće trebati pomoć svjetlosnih efekata i strobo svjetla kako bi prikazao pasolinijevsku scenu psa za kojeg je glumac trebao biti potpuno gol, četveronoške, s lajnom oko vrata. Na kraju, kao i u svakom kazalištu kod nas nekolicina su vikali BRAVO i dugo pljeskali. No s obzirom da su dvojica glavnijih likova još uvijek na akademiji, svakako treba zahvaliti njihovim kolegama što ih prate na svakoj izvedbi ove konfuzno dosadne predstave s dobrom marketinškom kampanjom

Komentirajte

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE