Premda u stalnoj raspravi, Čehov i slavni redatelj Stanislavski, čijim režijama svojih tekstova autor nikad nije bio zadovoljan, ostavili su svjetskoj kazališnoj povijesti ogromnu popudbinu, ali istovremeno i teret – jer raspravljajući o sistemu (ili bolje reći, Sistemu) glume, koja je kasnije jako zadužila film, a svakako u kazališnoj povijesti napravila radikalni zaokret, nemoguće je ne dohvatiti se jednog od njih dvojice.
Čehovljeve drame, pa tako i ova, uglavnom na svojim praizvedbama nisu polučile neki uspjeh, a danas im svaki redatelj pristupa s oprezom.
Ideja Mateje Koležnik da Čehova smjesti u mali, obiteljski hotel (koji vode Vanja i Sonja) i doda mu dozu južnjačke strasti koja prije podsjeća na Tennesseja Williamsa nego na naizgled introvertirane i sebi okrenute likove iz ruskih pustopoljina utoliko je poprilično hrabra, pogotovo uzmemo li u obzir institucionalni okvir u kojem se izvedba ove predstave odvija.
Redateljica je, uz pomoć dramaturginje Lade Kaštelan, skresala Čehovljev integralni tekst na samo sat i pol, koliko traje izvedba, a i sva događanja smještena su u jednu noć. Istovremeno, takvim kraćenjem sadržaj se koncentrira na probleme unutar teksta vezane uz ljubavni četverokut Vanja – Jelena Andrejevna – Sonja - Astrov. Redateljica i dramaturginja zaključile su da se zapravo sve vrti oko nerealiziranog seksa, a u jednoj neprospavanoj noći, uz popriličnu količinu alkohola i tableta, likovi komada počinju pucati po šavovima i sve izlazi na vidjelo.
Četverokut je, ukratko, ovakav: Jelena Andrejevna objekt je žudnje svih gotovo svih likova u predstavi – i Vanja i doktor Astrov rado bi ušli u vezu s njom, a Sonja bi najviše od svega htjela biti na njenom mjestu. Međutim, kako u svakoj takvoj drami mora postojati ozbiljna zapreka, Jelena Andrejevna je, naravno, udana. I to pritom za čangrizavog starca Serebrjakova, koji je, da stvar bude kompliciranija, dio obitelji – Serbrjakov je prije bio oženjen s Vanjinom sestrom.
Kraj, onima koji ga ne znaju, nećemo otkriti, no poznajete li imalo Čehovljevu dramaturgiju, možete lako zaključiti da ni ova priča neće završiti sretno – život će otići negdje dalje, a likovi će rezignirano zaključiti da je sve to ionako nepromjenjivo.
