Četiri godišnja doba Buenos Airesa (Cuatro Estaciones Porteñas, Estaciones Porteñas), skladba argentinskog majstora tanga Astora Piazzolle, sastavljena je od četiri kompozicije tanga koje dočaravaju atmosferu na ulicama glavnog argentinskog grada u različitim dobima godine. Skladbe su izvorno zamišljene kao zasebne kompozicije, no sam Piazzolla ih je povremeno izvodio zajedno.
Verano Porteño (Ljeto u Buenos Airesu) na scenu postavlja koreograf Claudio Cangialosi, rođen u Partinicu na Siciliji. Godine 2006. pridružio se baletnoj trupi Semperoper Ballett Dresden čiji je prvi solist od 2013. Surađivao je s mnogim koreografima, među kojima su William Forsythe, Jiří Kylián, John Neumeier i Mats Ek. Dobitnik je i nekoliko nagrada, poput Critic’s Choice za izvanredan nastup muškog plesača za svoj rad u The World According to Us (2009.) Davida Dawsona, kao i nagradu SIAE za izvanrednog koreografa za vlastiti komad With(in) (2012.) Pridružio se Kraljevskom baletu Flandrije 2016. godine kao solist.
Koreografiju za Invierno Porteño (Zima u Buenos Airesu) potpisuje finsko-britanski koreograf i plesač Kristian Lever. Odrastao u Helsinkiju, seli se u Moskvu pa u Dresden i proširuje svoje plesno znanje istražujući različite stilove plesnog vokabulara i plešući repertoar Jiříja Kyliana, Ohada Naharina, Marca Goeckea, Natalie Horecna i drugih. Pod mentorstvom Johna Neumeiera i Kevina Hagena svoje prvo koreografsko djelo stvorio je u Hamburgu za Bundes Jugend Ballet. Do danas se može pohvaliti s nekoliko koreografija za kraljevski danski balet, Hessisches Staatsballlet, za plesače NDT-ja i brojne druge. Dodatno, Kristian radi s vlastitom plesnom kompanijom Klever Dance.
Piazzollinu skladbu Otoño Porteño (Jesen u Buenos Airesu) koreografira engleski koreograf Douglas Lee koji je diplomirao na Kraljevskoj baletnoj školi 1996. i pridružuje se Baletu Stuttgart gdje kao glavni plesač od 2002. pleše u djelima velikih koreografa kao što su: John Cranko, Jiří Kylian, John Neumeier, Hans Van Manen, Glen Tetley, George Balanchine i William Forsythe. Kao koreograf debitira 1999. Nakon prvih koreografskih uspjeha u Stuttgartu, koreografskim se poslom bavi na međunarodnoj razini. Za koreografiju Snow was Falling, koju je radio za Permsko kazalište opere i baleta u Rusiji, nagrađen je nagradom Golden Mask Award 2016. godine.
Posljednja u prvom dijelu programa plesne večeri je Piazzollina skladba Primavera Porteña (Proljeće u Buenos Airesu) koju koreografira Stephen Delattre, voditelj plesne trupe Delattre Dance Company iz Mainza u Njemačkoj. Plesao je u širokom rasponu klasičnih i suvremenih djela različitih koreografa (Balanchine, Forsythem, Galili, Preljocaj, Goecke i mnogi drugi). Koreografirao je mnoga djela kao gostujući koreograf, ali i za svoju plesnu trupu.
Drugi dio predstave zauzima Posvećenje proljeća, revolucionarno baletno i orkestralno djelo Igora Stravinskog po prvi put izvedeno u sezoni 1913. trupe Ballets Russes u koreografiji plesnog velikana Vaclava Nižinskog. Koreografija Igora Kirova slijedi izvorni libreto i glazbenu teksturu koji prikazuju legendu iz poganske, pretkršćanske Rusije. Priča je to o obrednom žrtvovanju djevice (u interpretaciji prvakinje Baleta Irine Čaban Bilandžić) koja mora plesati do smrti, kako bi vratila plodnost zemlji i povratila dobročinstvo poganskog proljetnog božanstva. Istovremeno, Kirovljeva je koreografija izravna posveta geniju Nižinskog. Glazba Igora Stravinskog u tadašnju je skladbu unijela mnoštvo novosti, uključujući eksperimente u tonalitetu, metru, ritmu i disonanci. Izniman je njezin utjecaj na mnoge vodeće skladatelje 20. stoljeća.
