Marija Stuart okrunjena je za kraljicu Škotske kad je imala samo devet mjeseci zbog iznenadne smrti svog oca Jakova V. Kako to obično biva među kraljevskim obiteljima, škotska kraljica bila je u rodbinskoj vezi s članovima engleskih kraljeva. Naime, njena baka bila je sestra engleskog kralja Henrik VIII. On je odlučio udati Mariju Stuart za svog sina Edwarda, no to je spriječila Marijina majka, poslavši kćer u Francusku.
Tijekom Marijina odrastanja u Francuskoj, u Engleskoj su se smjenjivali vladari, sve do dolaska kraljice Elizabete na prijestolje. Elizabeta nije imala nasljednika, a prva u redu za prijestolje bila je Marija Stuart. To nikako nije odgovaralo protestantima u Engleskoj koji su se bojali ponovnog dolaska vladara katolika (nakon krvavih progona Marije Tudor, Elizabetine prethodnice).
Već s 15 godina Marija se udala za francuskog kraljevića Franju te nakon smrti njegova oca postaje francuska kraljica. Franjo je bio boležljiv, umire vrlo mlad, a Marija se vraća natrag u Škotsku. Nakon povratka u Škotsku, udala se za Engleza Darnleya koji umire pod sumnjivim okolnostima, a zatim za protestanta, škotskog lorda Bothwella. Nerazjašnjene okolnosti smrti Marijinog drugog muža, njeno katoličanstvo od kojeg nije odustajala, ali i kasnija udaja za protestanta, izazvali su pobune u Škotskoj. Marija bježi u Englesku, u nadi da će je kraljica Elizabeta zaštiti, ali ona je prisilno zatvori u dvorac, te kasnije naredi njeno smaknuće.
Život Marije Stuart i njena smrt bili su inspiracija mnogim umjetnicima, a HNK Varaždin donosi priču o zadnjim trenutcima njenog života i to iz pera Friedricha Scillera.
Schiller pronalazi podlogu za svoju dramu u životu ove neobične kraljice, ali nadodaje vlastite likove i suprotstavlja dvije kraljice iako se one nikada nisu srele. Vrijeme radnje smješta pred sam kraj Marijina života, u trenutku kad ona pokušava dobiti pomilovanje. Marija Stuart moli Mortimera (lik koji u stvarnosti ne postoji) da prenese njeno pismo grofu od Leichestera koji bi joj trebao pomoći da se susretne s kraljicom Elizabetom. Kad se susret napokon ostvari, Marija moli za život, ali se ne želi pokoriti Elizabetinoj volji, stoga njena molba bude odbijena. Mortimer pokuša osloboditi Mariju iz zatvora, njegov plan propada te on počini samoubojstvo. Elizabeta se dvoumi oko potpisivanja smrtne presude, na kraju ipak potpisuje pravdajući se da to čini zato jer je to narod tražio od nje.
Schillerova drama 'Marija Stuart' poslužila je za istoimenu operu talijanskom skladatelju Dionizettiju. Ova tragična priča adaptirana je i za filmsko platno, a neke od najpoznatijih glumica koje su igrale Mariju Stuart su Katharine Hepburn i Vanessa Redgrave, te najnovija Scarlett Johansson u filmu 'Zlatne godine kraljice Elizabete'.
Zlatne godine kraljice Elizabete