Službena najava kaže:
Predviđanje vremena prepoznajemo kao univerzaliju kroz presjek društvenih formacija, u svojim različitim ritualnim oblicima, ono oduvijek opstoji kao kolektivni čin koji nas svaki dan iznova nagna da uperimo oči u nebo i s jednakom neizvjesnošću korski upitamo: „A što nas čeka danas?“
Svjedočimo pokušajima zahvaćanja neuhvatljivosti vremena unutar formata televizijskih vijesti, gdje upriličenje mita o samoj fluktuaciji vremena omogućuje zajednici sudjelovanje u kategoriji nestalnosti. Uslijed repetitivnoga procesa zajednica se obnavlja, pronalazi svoja izvorišta i proživljava svoje početke – nakon oluje očekuje se stabilizacija.
Odlika formata televizijskih vijesti prokazuje svoju neprekidnu prisutnost, kroz gradnju gramatike koja se ističe efikasnošću te ostvaruje direktnu komunikaciju s gledateljem uz reklamne prekide koji na sebe preuzimaju potrebno nam izlječenje, nadu u bolje sutra pa i empatijske procese. Rukopisi troje mladih dramatičara isprepliću perspektive čineći petlju trenutačne društvenosti unutar koje se ostvaruju i određene pozicije (nad)moći gdje se zajednica raspada na svoje pojedinačne kanale koji supostoje. Potaknuta neartikuliranom žudnjom za promjenom zajednica se ponovno okuplja, oko zaziva za katastrofom koji se manifestira kao želja koju si nikada nećemo priznati.