Nagrade Mila Dimitrijević, za najbolje ostvarenja u dramskim predstavama, pripale su Jadranki Đokić za sve uloge koje je ostvarila u ovoj sezoni, te Siniši Popoviću za ulogu u drami Mate Matišića Ljudi od voska", u režiji Janusza Kice, za ulogu prvog muslimana u selu.
Nagrade Vladimir Ruždjak i Marijana Radev, za najbolja ostvarenja u opernim predstavama pripale su Ljubomiru Puškariću za ulogu u Don Carlo i Kristini Kolar za ulogu u operi Manon Lescaut.
Za najbolja ostvarenja u baletnim predstavama Nagradu Ana Roje dobila je Natalia Horsnell za čak dvije glavne uloge, Odette /Odilie u Labuđem jezeru, te 'senzacionalnu otplesanu' barunicu Casteli u Gospoda Glembajevi", koreografa i redatelja Lea Mujića.
Za iste balete Nagrada Oskar Harmoš pripala je Takuyji Sumitomou za ulogu dvorske lude u Lađuđem jezeru i Leonea u Glembajevima.
OBRAZLOŽENJA:
Nagrade Mila Dimitrijević
Godišnju nagradu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu Mila Dimitrijević u konkurenciji ženskih dramskih umjetnica, ocjenjivački sud u sastavu teatrologinja Mani Gotovac, novinar Tomislav Čadež i akademik Boris Senker, predsjednik, odlučio je dodijeliti Jadranku Đokić za uloge Dorine u Molièreovu Tartuffeu u režiji Eduarda Milera, premijerno izvedenom 30. rujna 2016., Pauline u Shakespeareovoj Zimskoj priči u režiji Polly Tritschler, premijerno izvedenoj 12 siječnja 2017. i Gošće u Čehovljevu Ivanovu u režiji Eimuntasa Nekrošiusa, premijerno izvedenom 5. svibnja 2017.
Jadranka Đokić glumica je koja uvijek traži smisao. Kako u svojoj ulozi, tako i u cijeloj predstavi. Njoj treba suigrač, suodnos, dodir, osmijeh. Ona pomno sluša kada na sceni govori netko drugi. Osobito sluša, kad partneri govore ono što imaju reći i način kojim to govore. Jadranka Đokić je naime glumica koja čuje, gleda i pita se o Drugome, veseleći se različitostima što ih stalno pronalazi između partnera i sebe.
U protekloj sezoni odigrala je Molièreovu Dorine, Shakespeareovu Paulinu, Čehovljevu Gošću. U svakoj od tih uloga, Jadranka Đokić pokazala je koliko je kazalište zanima i veseli. Jadranka je životna i jednostavna u patnji, kad bol postaje njezina jedina istina. Takva je i kad depresijom stvara kazališnu magiju. Jednako je uvjerljiva i u iskazivanju radosti. Gledamo živo tijelo mlade žene kako vrišti od sreće za životom, za kazalištem. Pomni gledatelji njezine igre pri tome mogu u njezinim ulogama iščitavati koliko je ova glumica uporna čitateljica. I to ne samo dramskih tekstova, nego i drugih vrijednih knjiga. Ali i to koliko uživa u slušanju ozbiljne glazbe. Od svega toga satkane su i tkaju se scenske mreže Jadranke Đokić.
Zato se s pravom može reći kako je riječ o glumici 21. stoljeća. Nije naime Jadranka Đokić samo posvećena kazalištu. Ona u kazalištu nalazi svoj dom. Tu je odložila sve svoje kufere.
Godišnju nagradu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu Mila Dimitrijević u konkurenciji muških dramskih umjetnika, ocjenjivački sud u sastavu teatrologinja Mani Gotovac, novinar Tomislav Čadež i akademik Boris Senker, predsjednik, odlučio je dodijeliti Siniši Popoviću za ulogu Nikole u drugome dijelu dramskoga triptiha Ljudi od voska Mate Matišića u režiji Janusza Kice, pod naslovom Prvi musliman u selu, premijerno izvedenom 30. prosinca 2016.
Prvak Drame Siniša Popović jasno je, čvrsto i glasno ali, paradoksalno, istodobno lirski nenametljivo, slojevito, asimetrično, kreirao lik Nikole u Posljednjem muslimanu u selu, drugom dijelu dramskoga triptiha Mate Matišića Ljudi od voska u režiji Jausza Kice.
Potresna uloga patrijarhalnog, primitivnog Nikole, kojemu je život odnio dijete i suprugu, ali ne i osjećaj za pravdu, u kojemu se gorčina i želja za osvetom sukobljavaju s dobrotom i mudrošću, ovdje je dobila svojega prvog i, vjerojatno, zadugo nezamjenjivog tumača. Čitati Matišićevu dramu prije praizvedbe i poslije nje, nije isto iskustvo. Poslije je, naime, lik Nikole nemoguće zamisliti, a ne zamisliti Sinišu Popovića.
Posljednjih godina Siniša Popović plijeni s pozornice neposrednošću i energijom. Njegov put prema oslobođenoj glumi postao je privlačna avantura za publiku. Već kao Starac u Krležinu Vučjaku 2014. godine u režiji Ivice Buljana, usidrio se na pozornici na posve nov autentičan način. Današnji je zaključak da Popović u jedan, zapravo mladenački način, unosi novu energiju – radost i muku glume – unoseći novinu u dramski ansambl Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Nagrade Vladimir Ruždjak / Marijana Radev
Godišnju nagradu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu Marijana Radev, za najbolja umjetnička ostvarenja u operi u konkurenciji ženskih opernih umjetnika, ocjenjivački sud u sastavu muzikolog Dario Poljak, novinar Davor Schopf i maestro Vladimir Kranjčević, predsjednik, odlučio je dodijeliti sopranistici Kristini Kolar za ulogu Manon Lescaut u istoimenoj operi Giacoma Puccinija pod ravnajem Lorisa Voltolinija u režiji Dominiquea Pitoiseta, izvedenima krajem sezone 2016./ 17.
Prvakinja riječkoga HNK Ivana pl. Zajca Kristina Kolar zadnjih se godina uvrstila u najuži krug vodećih hrvatskih opernih umjetnika. Nakon niza ostvarenih uloga mezzosopranskoga repertoara, osluškujući unutarnje pjevačko bilo, okrenula se sopranskim ulogama i vrlo brzo postigla afirmaciju u fahu dramskog soprana. Ulogama Puccinijeve Tosce, Maddalene u Giordanovu Andrei Chénieru, Abigaille u Verdijevu Nabuccu, a osobito Verdijevom Aidom, osvojila je hrvatske i inozemne pozornice.
Ulogu po svojoj mjeri našla je i u zagrebačkoj Operi. Izvedbe Puccinijeve Manon Lescaut pod ravnanjem Lorisa Voltolinija, s partnerom, tenorom Renzom Zulianom, bile su puccinijevski raspjevan vrhunac kraja sezone. Oslonjena na vlastitu osjećajnost, muzikalnost i emotivno poimanje lika, snažnoga glasa prekrasne boje, blistavih i lakih visina, s odgovarajućom mjerom decentne glume koja slijedi glazbu, izvirući iz nje, Kristina Kolar otkrivala je proturječne slojeve lika Manon Lescaut, nalazeći pravu logiku njezinih motiva i postupaka.
Na njezinu se licu rascvjetalo proljeće, kako to u prvome činu Des Grieux pjeva Manon. Čeznula je za njim prije susreta u drugome činu, da bi mu se, s vulkanskim frazama, predala u duetu i otopila njegovu hladnoću, hirovita, lakomislena i nekako djetinje naivna u svemu. Briljirala je u obje arije, zaokružujući arijom Sola, perduta, abbandonata tragičan kraj junakinje koju je istinska ljubav prekasno obuzela. Imponirala je lakoća kojom je ostvarila pjevačke zahtjeve zanosnih fraza i stilsku cjelovitost tumačenja.
Godišnju nagradu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu Vladimir Ruždjak, za najbolja umjetnička ostvarenja u operi u konkurenciji muških opernih umjetnika, ocjenjivački sud u sastavu muzikolog Dario Poljak, novinar Davor Schopf i maestro Vladimir Kranjčević, predsjednik, odlučio je dodijeliti baritonu Ljubomiru Puškariću za ulogu Rodriga, markiza od Pose u operi Don Carlo Giuseppea Verdija pod ravnanjem Elija Boncompagnija u režiji Dereka Gimpela, premijerno izvedenoj 10. travnja 2017.
Bariton Ljubomir Puškarić u svojoj je matičnoj opernoj kući, ali i izvan nje, do sada ostvario zapažene uspjehe. U protekloj kazališnoj sezoni u zagrebačkom se Hrvatskom narodnom kazalištu dokazao izvrsnim kreacijama različitih uloga, poput Doktora Malateste u operi Don Pasquale ili Figara u Seviljskome brijaču.
Međutim, najzapaženiji nastup Ljubomir Puškarić donio je u operi Don Carlo Giuseppea Verdija kao Rodrigo, markiz od Pose. Najprije u drugome činu u čuvenom duetu s naslovnim junakom, a zatim i u prizoru oproštaja u četvrtome činu, koji je ujedno bio i vrhunac njegove izvedbe. Muzikalnost, uvjerljivost i nadasve suverenost na pjevačkome, ali i glumačkom planu za izvrsnog su baritona u ovoj ulozi predstavljali konstantu.
Zbog visokog umjetničkog dosega, žiri je jednoglasno i bez dvojbe donio odluku o dodjeli Nagrade Vladimir Ruždjak Ljubomiru Puškariću.
Nagrade Ana Roje / Oskar Harmoš
Godišnju nagradu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu Ana Roje u konkurenciji ženskih baletnih interpretkinja, ocjenjivački sud u sastavu Božica Lisak, Almira Osmanović i Ljiljana Gvozdenović, predsjednica, odlučio je dodijeliti solistici Baleta Nataliji Horsnell, za ulogu Odette / Odilije u baletu Labuđe jezero Petra Iljiča Čajkovskoga u koreografiji Vladimira Malakhova premijerno izvedenog 17. ožujka 2017. te za ulogu barunice Castelli- Glemby u baletu Gospoda Glembajevi, prema dramskom i proznom predlošku Miroslava Krleže na odabranu glazbu Ludwiga van Beethovena i Sergeja Rahmanjinova u koreografiji Lea Mujića, praizvedenog 30. svibnja 2017.
Natalia Horsnell započela je svoj baletni put u Newcastlu u Australiji, nastavljajući svoje školovanje u Baletnoj školi Heinz Bosel Stiftung u Münchenu, koju je završila 2010. godine i odmah je angažirana u Baletu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Prvo je bila članica baletnog ansambla, a kako se isticala mnogobrojnim kvalitetama potrebnim u poslu profesionalne balerine ubrzo je postala solistica, prolazeći brzim koracima svoj put do vodeće umjetnice. Mnogobrojne manje ili veće uloge koristila je kao stepenice do sljedećih uspjeha te danas ostvaruje repertoar kojim vladaju samo najbolji. U ulogama Odette i Odilije u bijelom baletu Labuđe jezero do izražaja dolazi ljepota njezinih linija, lirski izraz kao i tehnička znanja, čime oduševljava i publiku i profesionalce. Tumačeći mnoge uloge suvremenoga i neoklasičnoga baletnog izričaja, pokazala je izrazit talent u oblikovanju likova koji su joj zadani, osobito se ističući tumačenjem junakinja klasične literature od kojih je posljednja kreacija uloga Charlotte barunice Castelli – Glembay. Njezina je barunica na tragu najboljih interpretkinja ovoga slavnog Krležina lika na istoj, ali dramskoj pozornici. Ženstvena i strastvena, prijetvorna i usmjerena svojem cilju, prepuštena užitku dueta, u svakom trenutku svjesna svojega zadatka na pozornici, Natalia Horsnell koristi sva umijeća koja joj je raskošni talent pružio i donosi upečatljivu ulogu koja će u njezinoj karijeri sigurno biti posebno zapamćena. Vjerujući u daljnji razvoj njezinih talenata na ovoj pozornici, predajemo ovu nagradu s punim uvjerenjem kako nije posljednja u nizu koje će ova umjetnica ostvariti.
Godišnju nagradu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu Oskar Harmoš u konkurenciji muških baletnih plesača za najbolje ostvarenje u protekloj sezoni, ocjenjivački sud u sastavu Božica Lisak, Almira Osmanović i Ljiljana Gvozdenović, predsjednica, dodjeljuje solistu Baleta Takuyi Sumitomu. Poslije završenoga školovanja u baletnoj školi u japanskoj Osaki te usavršavanja na Kraljevskoj baletnoj školi u Antverpenu 2008. godine započinje profesionalnu karijeru u baletnom ansamblu Kazališta Vanemuine u estonskome Tartuu. Zatim je četiri godine u angažmanu Baleta novosadskoga SNP-a, a u sezoni 2015./16. dolazi u angažman Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, u kojemu i publiku i koreografe oduševljava svojim baletnim umijećem.
Već je protekle sezone za svoje sjajne nastupe nagrađen istom nagradom, no poslije njegovih nastupa u ovosezonskim premijerama, Labuđem jezeru Petra Iljiča Čajkovskoga u koreografiji Vladimira Malakhova premijerno izvedenom 17. ožujka 2017, u kojemu je fascinirao publiku svojom interpretacijom Dvorske lude te posebno nastupom u posljednjoj premijeri Gospoda Glembajevi prema dramskom i proznom predlošku Miroslava Krleže na odabranu glazbu Ludwiga van Beethovena i Sergeja Rahmanjinova u koreografiji Lea Mujića, praizvedenoj 30. svibnja 2017. u kojoj je tumačio ulogu Leonea Glembaja u premijernoj podijeli te Pubu Fabricziya u repriznoj podijeli, ocjenjivački je sud odlučio ponovno mu dodijeliti Nagradu Oskar Harmoš.
Precizna baletna tehnika krasi njegove nastupe jednako kao i tumačenje likova koji su mu u ovoj sezoni očito bili izrazito zanimljivi. Premda u ulozi Dvorske lude pronalazi mnogo načina da osim tehnikom zadivi i ostane u sjećanju gledatelja duhovitošću i razigranim scenskim ponašanjem, uloge Krležinih likova bile su mu osobit izazov već samim tim što mu je drama, kao i proza o Glembajevima bila nepoznato štivo jedne potpuno drugačije kulture od one u kojoj je odgajan. Zaranjajući, kako sam kaže, u dubine vlastite duše, pronašao je uporište za svoje interpretacije Pube i Leonea, kojih ranjivost tumači mnoštvom izražajnih gesti uz neoklasičan koreografski pokret kojim suvereno vlada. Eksplozija njegovih skokova i piruetta, izmjenjuju se s lirizmom dueta u kojima je s partnericama potpuno sliven te zrače skladom kakav se rijetko viđa na sceni. Vjerujući u nastavak njegove karijere na pozornici nacionalne kuće dodjeljujemo mu ovu nagradu očekujući nastupe u novim predstavama s velikim zanimanjem kakvo izaziva samo dokazani umjetnik.
