Schillerova 'Maria Stuart' svoju je svjetsku praizvedbu imala u Weimaru 14.6.1800.
Zasnovana je na fikcionalnom susretu kraljice Elizabete i Mary, kraljice Škotske, neposredno pred njeno smaknuće 1587., koje je Elizabeta, iako nevoljko, naredila kad je shvatila da bi joj se zaštita koju je dotad pružala Mary mogla obiti o glavu. Iako se susret dviju kraljica nije uistinu dogodio, povijesna pozadina borbe za englesko prijestolje, nepoznatih okolonosti smrti (ubojstva?) drugog Marijinog supruga, Lorda Darnleya, te nezadovoljstva škotskog plemstva kraljicom koja nije dobro razumjela političke prilike u zemlji kojom je vladala pa je zbog toga prebjegla u Englesku, poslužila je Schilleru kao dobar materijal za priču o vlasti i ljudskosti.
Redatelj Mladen Vukić i dramaturginja Lidija Zozoli iz Schillerovog su petočinskog predloška uklonili sporedna lica te koncentrirali radnju na dvije kraljice, a predstava je svoj život započela na prošlogodišnjoj Eurokazovoj radionici vezanoj uz Branka Gavellu.
Ili, kako autori sami kažu: 'Dvije teorijske postavke (glumački statički centrum i mitspiel) glumačkog sistema Branka Gavelle poslužile su kao osnova za nastanak ovog projekta u kojem treba dokazati njihovo postojanje i potrebu njihove upotrebe u razmatranju, kako teorijskom, tako i praktičnom, fenomena glume i kazališta.
Izvedbe će pokazati kolika je opstojnost i točnost Gavellinih postavki u praksi kada se na njima radi bez semantičkog punjenja ostalim kazališnim izražajnim sredstvima, a koncept same izvedbe u kojoj je minimalizirana upotreba ostalih izražajnih sredstava (zvuk, glazba, svjetlo, projekcije, kostimi) kojima se podcrtava i sugerira značenje glumčeva izraza, kojem se glumcu pomaže da dođe do statičkog centruma karaktera i da ga približi osobnom statičkom centrumu.'