U 'Dramama princeza' Elfriede Jelinek kroz pandan Shakespeareovom ciklusu kraljeva, evocira sudbinu i ulogu žene kroz slavne ženske figure, od Snjeguljice i Trnoružice do Sylvie Plath i Lady Diane.
Prva tri dramoleta iz tog ciklusa, Sneguljicu, Trnoružicu i Rozamundu, Ivica Buljan postavio je na sceni kazališta u Kranju, 2006. godine, a četvrti – ‚Jackie‘ nastaje u koprodukciji Novog kazališta Zagreb, Mini teatera Ljubljana, Zagrebačkog kazališta mladih i Art radionice Lazareti Dubrovnik.
‘Jackie’ je dekonstrukcija jednog od najvećih mitova zapadnog društva, onog o Jackie Kennedy Onassis. Tekst povezuje biografske elemente, medijski diskurs o Kennedyjevima i teoriju odjeće kako ju je Roland Barthes izložio u eseju Sustav mode. Prema njegovu modelu, Jackie se pokazuje u tri vida: stvarna (građanska osoba Jacqueline Bouvier), slika (fotografirana Jackie i Jackie modna ikona) te tekstualna Jackie (kakvom je prikazuju međunarodni mediji). Jackie tako postaje mnogostruka osoba koja napušta ulogu za ulogom, a nikada ne pronalazi stvarni identitet.
Kako kaže službena najava: S jednostavnošću i znatiželjom, Jelinek se pita što bi rekla Jackie Kennedy da je govorila, dugo govorila, da smo je čuli kako govori samoj sebi. Na kraju monologa, znat ćemo sve o njoj i u tome ćemo biti prvi. Elfriede Jelinek je uhvatila trenutak svijeta u kojem živimo, pervertirani kenedizam, 'propast propasti', euforičnu vladavinu slika, nove organizacijske oblike s početka XXI. stoljeća.