Carevo novo ruho tekst je porijeklom iz srednjovjekovne španjolske zbirke priča koji je do nas došao posredstvom danskog pisca za djecu, klasika među bajkopiscima, Hansa Christiana Andersena.
Promijenivši postojeću okosnicu koja je u originalu bila da carevu novu odjeću ne mogu vidjeti ljudi koji nisu djeca svojih pretpostavljenih očeva, Andersen nam je osigurao priču koja podcrtava licemjerstvo, taštinu i snobizam, s jedne strane, te dječju jednostavnost i istinoljublje, s druge – i temu koja je sasvim besmrtna.
Andersenov je predložak izuzetno popularan na repertoarima domaćim kazališta za djecu i mlade, a njegove posljednje produkcije nastale su prema adaptaciji Ane Tonković Dolenčić. U Zagrebačkom kazalištu lutaka odlučili su pak, u sezoni 2014/2015 naručiti posve novu, iz pera Mate Matišića, koja "izoštrava Andersenovu sofisticiranu satiričnost žestoko suprotstavljajući moljce koji žderu smrdljive prnje građana sa carskim parazitima koji se zagrću skupocjenim tkaninama (vidljivim i nevidljivim). "
Predstavu režira u kazalištu već udomaćeni filmaš Vinko Brešan, dok je autor lutaka Simon Bogojević - Narath, likovni umjetnik i redatelj eksperimentalno-animiranih filmova među kojima se ističu Ona koja mjeri i Leviathan.
Rad na ovoj predstavi prvi mu je izlet u lutkarske vode, o kojem kaže:
„Iskustvo je bilo fenomenalno i to prvenstveno zahvaljujući sjajnoj ekipi na sceni i u lutkarskoj radionici. Radio sam na nepoznatome terenu, ali mnogo sam naučio od redatelja Vinka Brešana.“
