Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Tko je Ivo van Hove, trenutno najtraženiji kazališni redatelj na svijetu?

Tko je Ivo van Hove, trenutno najtraženiji kazališni redatelj na svijetu?

...ili čovjek kojem je Bowie povjerio svoj povratak u kazalište nakon 35 godina.
Share on facebook
Share on twitter

Postavio je Wagnerov Prsten, odao je počast Shakespeareu Rimskim tragedijama, Planinu Brokeback pretvorio je u operu, a Antonionija i Bergamana doveo je kazališnoj publici. Jedinstveni belgijski redatelj bez sumnje ima osiguranu crticu u kazališnoj povijesti.

Ivo van Hove režira već 35 godina. Rodio se u Flandriji i već 15 godina vodi kazalište Toneelgroep Amsterdam, no njegova impresivna karijera pokriva kazalište, film, televiziju i operu, a radio je diljem Europe i Amerike. Njegov je repertoar teško definirati jer je vrlo raznolik - bira podjednako klasične i suvremene tekstove, a posljednjih se godina bavi adaptacijom filmskih scenarija za kazalište.

Van Hove je bio dio generacije mladih Belgijanaca koji su se istaknuli ranih osamdesetih, zajedno s koreografkinjom Anne Teresom de Keersmaeker i umjetnikom Janom Fabreom. ‘Grad Antwerp je bio pun punkera. Naša poruka je bila: Je…. se, radit ćemo što želimo. Ako želimo vrištati, vrištat ćemo. Ako želimo slušati glasnu muziku, slušat ćemo. Ako vam se ne sviđa, maknite se', izjavio je o tom vremenu sam Van Hove.

Van Hove je kazališnu redateljsku karijeru započeo 1981. godine. Tekst za svoju prvu predstavu, Geruchten (Glasine), napisao je sam, a izvodilo ju je 30 glumaca i to pred jednakim brojem gledatelja. Između 1990. i 2000. radio je kao umjetnički ravnatelj nekoliko belgijskih teatara, a od 2001. radi kao ravnatelj Toneelgroep Amsterdam (u slobodnom prijevodu Amsterdamska kazališna grupa). To je uzak i povezan ansambl, prema Van Hoveovim riječima, s glumcima od ranih 20-tih godina do starijih od 70.

Za amsterdamski je teatar režirao Anđele u Americi, Pulitzerom nagrađenu dramu Tonyja Kushnera, te za nju ishodio privolu Davida Bowieja za korištenje njegovih skladbi. To će se, kasnije pokazati ključnim za njihovu prvu zajedničku suradnju.

Van Hove je režirao i maratonsku izvedbu Rimskih tragedija (prema Shakespeareovim djelima), Opening Night Johna Cassavetesa i mnoge druge. U predstave je pretvarao mnoge filmske priče - Rocco i njegova braća prema filmu Luchina Viscontija, Teorema prema filmu Piera Paola Pasolinija, Antonioni projektom odao je počast Michelangelu Antonioniju, a predstavom Kreten en gefluister Ingmaru Bergmanu. Treba spomenuti i La voix humaine, odnosno Ljudski glas, monodramu koju je 1927. napisao Jean Cocteau, Zomertrilogie, odnosno Trilogija o ljetovanju Carla Goldonija i Kinderen van de Zon ili Djeca sunca prema tekstu Maksima Gorkog.

Često adaptira filmove za kazalište, koristi najnovije tehnologije u svojim predstavama i prilično se strogo voli držati originalnog teksta. Ipak, i dalje je teško okarakterizirati njegov redateljski pristup jednostavno zbog raznolikosti predstava koje je radio. Kad su ga u jednom intervjuu za Exeunt Magazine prije nekoliko godina pitali da sam opiše vlastiti stil, rekao je da ga još uvijek otkriva i sumnja da će se to ikad promijeniti: ‘Za mene kazalište nije samo posao. Mislim da mogu izraziti barem 80 posto onoga što jesam kroz kazalište.’

O režiji u kazalištu i na filmu kaže: ‘U kazalištu imate premijeru nakon šest do osam tjedana proba. Kad radite film, svaki dan imate premijeru svake scene jer se nijedna scena ne može vratiti.’ U filmovima redatelj može izrezati i montirati sve što želi dok ne postigne ono što je htio, no u kazalištu koliko god redatelj vodi glumce na probama, uvijek postoji element iznenađenja na izvedbi. Za van Hovea to je uzbuđenje koje ga privlači kazalištu.

Producirao je predstave za Edinburgh festival, Venecijanski biennale, Nizozemski festival, Theater der Welt i Wiener Festwochen. Režirao je za kompanije od hamburškog Deutsches Schauspielhaus, preko Staatstheatera iz Stuttgarta do New York Theatre Workshopa. Osim za kazalište, režirao je i za televiziju, a njegov prvi film Amsterdam izašao je 2009.

U Vlaamse Operi je postavio produkciju opere Lulu Albana Berga, kao i kompletan Prsten Nibelunga Richarda Wagnera. Režirao je i Janáčekov De Zaak Makropoulos i Jolantu Čajkovskog za De Nederlandse Opera u Amsterdamu, a u Teatru Real postavio je operu prema djelu Planina Brokeback 2014.

Hrvatska i regionalna ga je publika imala prilike upoznati na Festivalu svjetskog kazališta u Zagrebu 2011. gdje je Toneelgroep gostovao s predstavom Opening Night. S predstavom Dugo putovanje u noć gostovali su na istom festivalu 2013. godine, a godinu prije je s predstavom Djeca sunca osvojio Grand Prix ‘Mira Trailović’ na 46. BITEF-u.

Njegova verzija Antigone u londonskom Barbicanu, a s Juliette Binoche u glavnoj ulozi, bila je jedna od najiščekivanijih premijera ove sezone, no predstava je podijelila kritičare. Najnoviji projekt koji je prihvatio uključuje - Davida Bowieja. Glazbenik, naime, želi obilježiti 40. godišnjicu premijere kultnog filma Čovjek koji je pao na zemlju i pretvoriti ga u kazališni projekt Lazarus. Zasad je tek poznato da se sve odvija u produkciji New York Theatre Workshopa, a osim Bowieja i van Hovea u projektu sudjeluje irski dramatičar Enda Walsh.

Van Hove je dosad osvojio brojne nagrade, uključujući dva Obieja za off-Broadway predstave (More Stately Mansions i Hedda Gabler), nagradu Flanders Oeuvre, Theatre Festival Prize i nagradu Archangel na festivalu u Edinburghu 1999.

Karijeri i kreativnosti pomogla mu je i njegova veza ‘van kazališta’ - s dizajnerom Janom Versweyveldom u vezi je od 1980. godine. O njemu još uvijek govori s dubokim poštovanjem i priznaje da toliko blisko surađuju da ponekad ne znaju gdje završava režija, a počinje dizajn, i obrnuto.

Slavna glumica Cate Blanchett rekla je: ‘Rad Iva van Hovea je originalan u smislu razumijevanja klasičnih tekstova i filmova. Njegova su djela jedinstvena, sirova, šokantna, iznenađujuća, urnebesna - sve što jedno kazalište treba biti, a on se ne srami ružnog i svjetovnog. Jednom rječju, on je zapanjujuć s velikim z!’

Van Hove možda ima kontroverznu reputaciju, no sam kaže da mu nije posao šokirati: ‘Nisam provokator. U New Yorku su me u početku zvali ‘zločesti dečko’, Eurotrash, muškarac kojeg volite mrziti i mrzite voljeti. Ali kad radim predstavu, onda to želim napraviti što bolje.’

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE