Login za korisnike

Dugo putovanje u noć

Remek-djelo ‘američkog Shakespearea’ u režiji Ive van Hovea na Festival svjetskog kazališta stiže samo mjesec dana nakon premijere u produkciji Toneelgroep Amsterdam.

***

Redatelj Ivo van Hove i Toneelgroep Amsterdam na Festivalu svjetskog kazališta su već gostovali predstavom Premijera prije dvije godine, a ove se vraćaju svojom najnovijom produkcijom, 25. kolovoza premijerno izvedenom predstavom Dugo putovanje u noć, prema najpoznatijoj drami američkog dramatičara Eugenea O’Neilla

Priča je to o jednom danu u životu četveročlane obitelji Tyrone, majci ovisnici o morfiju, ocu i sinu alkoholičarima, tuberkulozi najmlađeg sina. O'Neill je tekst dovršio 1942., no zapečatio ga je u trezoru svog izdavača Random House s uputom da se može objaviti tek 25 godina nakon njegove smrti. Razlog je tome bila činjenica da je drama nadahnuta autorovom osobnom potresnom obiteljskom pričom, te sadrži brojne autobiografske elemente.

No, suprotno O'Neillovoj želji, njegova treća supruga Carlotta Monterey prenijela je autorska prava na dramu sveučilišta Yale, uz uvjet da sav od nje ostavreni prihod bude iskorišten za održavanje njegove zbirke ili uspostavu fondacije pod piščevim imenom, pa je tekst objavljen već 1956., tri godine nakon njegove smrti, donijevši mu posthumno i Pulitzerovu nagradu za dramu.

Zanimljiv je i podatak da je tekst praizveden iste godine i to u Švedkom kraljevskom teatru, a da je prvu američku produkciju imao tek nekoliko mjeseci kasnije, dok je brodvejska predstava 1957. nagrađena i Tonyem.

1962. godine Sidney Lumet režirao je prvu u nizu filmskih adaptacija drame i to sa zvjezdanom podjelom u kojoj su bili Katharine Hepburn (Mary), Ralph Richardson (James), Jason Robards, Jr. (Jamie), Dean Stockwell (Edmund) i Jeanne Barr (Cathleen). Za svoje interpretacije Richardson, Robards i Stockwell iste su godine na filmskom festivalu u Cannesu nagrađeni za najbolje muške, a Hepburn za najbolju žensku ulogu. Hepburn je za istu ulogu bila nominirana i za Oscara, ali ga nije osvojila.

http://www.youtube.com/watch?v=EWYDIMnJH5Q

Redatelj Ivo van Hove veliki je ljubitelj O’Neillova djela, pa je dosad za različite producente režirao niz njegovih tekstova, uključujući i Mourning Becomes Electra, Desire Under the Elms i More Stately Mansions, a za potonji je nagrađen Obie nagradom za najboljeg redatelja.

Sam o toj neobičnoj vezi s piscem kaže:

‘Oduvijek ga zovem američkim Shakespeareom. Mnoge su njegove drame autobiografske, sve u njima ima smisla, ništa nije izmišljeno, a još uvijek je velika umjetnost kazališta. On je u stanju pretvoriti najosobniju priču u univerzalnu. Uz to, jedan je od rijetkih koji su uspjeli ostvariti veliki opus, pišući različitim stilovima. Od pastoralnih drama do takozvanih morskih komada, prelazeći iz naturalizma u ekspresionizam. I on obožava kopati po najdubljim kriptama ljudske duše. On u tom kontekstu piše o 'realizmu duše', što se često pogrešno shvaća kao uputa da se te tekstove postavi realistički. To zapravo znači da on istražuje razinu istinitosti onoga što se odvija u ljudskim dušama. Zbog toga je, za mene, on pisac koji tu ideju izražava na najosobniji, najuniverzalniji i u isto vrijeme najesktremniji način.  Zato mu se vraćam svakih nekoliko godina'.

autorski tim
Ivo van Hove redatelj
Peter van Kraaij dramaturg
Ger Thijs prevoditelj
Jan Versweyveld scenograf
Wojciech Dziedzic kostimograf
Eugene O'Neillautor teksta

izvođači
Gijs Scholten van AschatJames Tyrone
Marieke HeebinkMary Tyrone
Ramsey NasrJamie Tyrone
Roeland FernhoutEdmund Tyrone

Odgovori