Operi Parsifal dugujemo neke od najljepših orkestralnih dijelova Wagnerove glazbe, kao što su Preludij i Čar velikog petka, a opširan sadržaj najlakše je prepričati kao operu o svetom gralu i vjekovni sukob između dobra i zla – kraljevstva Graala koje predstavljaju vitezovi koji brane kult krvi Kristove i moći čarobnjaka Klingsora koji širi grijeh, patnju i smrt, a čiji je utjecaj toliko jak da i sam kralj Graala Amfortas pada pod njegov utjecaj. Amfortrasa može spasiti samo onaj koji ne poznaje poroke ovoga svijeta – i to je vitez Parsifal, koji odolijeva čarobnici Kundry i spašava Parsifalov život na kraju opere.
1854. Wagner se upoznao s filozofijom Arthura Schopenhauera, koji je bio velika inspiracija mnogim umjetnicima iz perioda romantizma, te podrobne analize tvrde kako se i u Parsifalu jasno naziru utjecaji Schopenhauerove filozofije. Njegov stari prijatelj Friedrich Nietzsche, koji ga je hvalio u svom Rođenju tragedije iz duha glazbe, za Parsifala je nakon njihove svađe pokazao nešto manje razumijevanja – štoviše, posvetio mu je čitavo poglavlje u svojoj knjizi kojom osporava Wagnerove ideje.
Zanimljivo je i da je njujorška premijera opere 1903. godine u Metropolitanu bila razlog razlaza, odnosno zabrane rada Milke Trnine u Bayreuthu na tamošnjim ljetnim igrama. Naime, Wagner je zabranio da se opera scenski postavlja bilo gdje osim u Bayreuthu kako bi spriječio banaliziranje opere, a zabranu je obitelj i poštivala sve do te 1903. godine. Nakon što je Milka Trnina nastupila u toj neodobrenoj izvedbi, dobila je zabranu daljnjeg nastupanja u Bayreuthu od Wagnerove podjednako ekscentrične supruge Cosime.
Iako obitelj Wagner i dalje vlada Bayreuthom, a priče o njihovoj obitelji u kulturnim su krugovima gotovo ekvivalent američkom kultu Kennedyjevih, Parsifal se ipak od 1914. smije izvoditi i izvan Bayreutha. Zagrebačku režiju potpisuje njemački gost Kurt Josef Schildknecht, koji je u HNK Zagreb 2013. u sklopu obilježavanja 150. godišnjice Wagnerovog rođenja potpisao i režiju Lohengrina, kasnije višestruko nagrađenog Nagradom hrvatskog glumišta. Obje opere izvedene su pod ravnanjem maestra Nikše Bareze.
