Što je – normalno, a što – ‘drukčijasto’? Je li djetetu s kroničnom bolesti mjesto na igralištu, a kamo li u kazališnoj predstavi? Pogotova kad je ta bolest ‘nevidljiva’ epilepsija? Odgovore nudi nova predstava kazališta Mala scena.

***

Ne ti ne!‘ je jedna drukčijasta predstava. Ima tortu od čarape, dvoglavo roditeljsko čudovište, Lanu koja može letjeti ušima i baku koja ne voli peći palačinke. Doktora Brku kojem brkovi rastu od špinata i čitanja knjiga i papigu koja tvrdi da cure ne smiju na brod. A ima i Niku koju ima jednu nevidljivu bolest.

Zato Niko ponekad osjeća ‘trnce, mravce, mravinjanje’, nekad mu se signali zapletu, a nekad spava zimski san. Niko, naime, ima epilepsiju.

Ta ‘nevidljiva’ i dan danas stigmatizirana bolest, s kojom živi više od 40.000 stanovnika Hrvatske, od kojih je preko 5000 djece, jedna je od različitosti ili – drukčijatosti, o kojima progovara predstava ‘Ne ti ne! ili o drukčijatosti’.

Kako se s predsrasudama o bolesti, ali i strancima, ‘muškim’ i ‘ženskim’ poslovima nose djeca, a kako odrasli, te kako umjesto straha prigrliti drukčijatost, propituje autorski tim kolektiva SKROZ s kojim je Mala scena već realizirala prošlosezonski hit ‘Priču o zvuku’.

Ovu drukčijastu predstavu prati i drukčijasta, digitalna knjižica sa zadacima za djecu i odrasle, uz pomoć kojih svijet u kojem se igraju Tea, Niko i Ruben, može nastaviti živjeti i izvan kazališta. Taj istovremeno edukacijski paket i zbirka recepata za igranje, nastavak je društveno odgovorne strategije kazališta Mala scena, zahvaljujući kojoj predstavu podupire i Agencija za lijekove i medicinske proizvode – HALMED, a sufinancirali su je Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Ministarstvo kulture.

***

Sva se djeca vole igrati. Postoje brojna mjesta za igru, različite vrste igara i svatko ima svoju najdražu. Gumi-gumi, školice, Crne kraljice, graničara, nogometa, tapkanja, igrati se možemo na igralištu, ali i u autu, šatoru, u tatinom uredu ili krevetu na kat. No, što kad se neka djeca ne mogu ili ne smiju igrati? Je li pravo na igru pravo svakog djeteta? Što kad je netko isključen samo zato što je malo drugačiji? Kad mu kažu: "Ne, ti ne!"

Niko, Tea i Ruben se dosađuju, a to ni jedno dijete ne voli. Suprotno od dosade je igranje. Zato kreću smišljati igre, no kako naći igru u koju će svi biti uključeni? Neka neobična pravila, za koje nitko ne zna tko ih je pisao, kažu da se cure ne mogu igrati gusara, stranci ne smiju na naše igralište, a oni bolesni moraju ostati doma. Je li to doista tako i kako će Niko, Tea i Ruben naći rješenje? Trebaju li igre imati pravila i smiju li se ona nerazumljiva pravila koja se nikome ne sviđaju mijenjati? "NE, TI NE ili o drukčijatosti" je priča o Rubenu, koji nije odavde, jede čudnu hranu, a njegovi roditelji govore nepoznatim jezikom, to je i priča o djevojčici Tei koja ne voli rozu boju i super igra graničara, i naposljetku, ovo je priča o Teinom starijem bratu Niki, koji ima neobičnu nevidljivu bolest.

Tea je mlađa sestra, Niko je stariji brat. Kažu da stariji brat mora brinuti o mlađoj sestri, još kažu da cure uvijek plaču, a da se dečki samo tuku. No, Tea i Niko nisu kao svi ostali i ne slušaju što drugi kažu. Tea, iako mlađa, brine o svom starijem bratu kojeg zove drukčijasti, pojam koji je sama smislila kako bi objasnila zašto njezin brat ponekad prazno gleda pred sebe, zašto mu smeta svjetlost, kakve to čudne zum-zum igrice igra njegov mozak, zašto ponekad sam od sebe pada na pod i trese se, te zatim spava svoj zimski san kao medo. Niku ponekad zezaju, ne daju mu da igra graničara i kažu da je nenormalan, ali Tea zna da je biti drukčijasti posve normalno i da smo svi mi malo drukčijasti na svoj način.

Uz to, ovo je priča o doktoru Brki koji ima odgovore na sva pitanja i frče svoje brčiće, o mami koja ne nosi cipele na visoku petu i tati koji glanca cipele svako jutro, o Vinku čiji je tata otišao, ali zato ima novi mobitel i Lani koja može letjeti ušima.

Kad se sve skupa zbroji i oduzme, ovo i nije neka priča jer nema početak i kraj, a vrhunac priče je najviša osoba u razredu. Ovo je zapravo jedna ne-priča, ovo je igra, kazalište.

Postoji jedna stara pjesmica Kvarteta 4M čiji refren glasi ovako:

Idem i ja.
Ne, ti ne.
A zašto ne?
Zato jer ne.

Ne znam za vas, ali mi ne prihvaćamo odgovor "Zato jer ne", nego ga želimo dobro ispitati.

osobafunkcija
Tatjana Lisacasistent produkcije
SKROZkoreograf
SKROZoblikovatelj svjetla
Kristina Gavranautor teksta
Kristina Gavranautor koncepta
Mauricio Ferlinscenograf
Maja Svibendramaturg
Nora Krstulovićautor koncepta
Nora Krstulovićredatelj
Vedran Peternelautor koncepta
Vedran Peternelskladatelj
Vedran Peterneloblikovatelj zvuka
Vitomira Lončarproducent
Hana Leticakostimograf

osobalik(ovi)
Marko Hergešić
Mateja Majerle
Petar Atanasoski
12345

Odgovori

IZDVOJENO
MAGAZIN
NATJEČAJI & POSLOVI