Kako se već i iz naslova predstave dade zaključiti, posrijedi je slobodna obrada Shakespeareove tragedije. U režiji Renate Carole Gatice.

***

Nakon što je za Shakespeareovim Hamletom u raznim obradama u sezoni 2013/2014 posegnuo cijeli niz domaćih kazališta, u sezoni 2014/2015 na to su se odlučili i u Teatru ITD.

Prilično slobodnu verziju Bardova izvornika potpisuje redateljica Renata Carola Gatica, koja predstavu najavljuje ovako:

"Hamlet je tragedija sina kojem se ukaže duh pokojnog oca kako bi od njega zatražio da ga osveti, što je put koji će ga odvesti u smrt. Je li sin dužan ispuniti očev zahtjev? Jesmo li osuđeni na to da slušamo što se od nas traži, da se odreknemo vlastitog identiteta, izgubimo sebe? Ova slobodna verzija Hamletove duhove iznosi na vidjelo u vremenu koje je sišlo s uma. Mrtvi diktiraju život, a život veoma nalikuje na smrt. U zemlji sinova ništa nije onako kako se čini."

Ako pak još niste savladali original posdjećamo vas da je tragediju o danskom kraljeviću Hamletu Shakespeare napisao negdje između 1599. i 1602. te je najduža i jedna od najkomplesnijih autorovih drama. Pretpostavlja se da je nastala prema kronici iz 13. stoljeća,Saxo Grammaticus, u kojoj se nalazi priča o kraljeviću Amlethu iz 10.st, a priču je iz Saxo Grammaticus preuzeo Francois de Belleforest te je tako najvjerojatnije došla i do Shakespearea. Postoje indicije i da je direktan izvor bio tzv. Ur-Hamlet, izgubljena elizabetinska drama o istoj temi.

Priča započinje pojavom duha Hamletova oca na elsinorskim zidinama, koji Hamletu objavljuje da njegova smrt, zbog koje se kraljević naglo vratio na dvor sa studija u Wittenbergu, nije bila prirodna, već je za nju odgovoran Hamletov stric Klaudije, brat mrtvog kralja, koji se u međuvremenu uspio i oženiti Hamletovom majkom te tako preuzeti prijestolje. Istovremeno, Danska je u rasulu – osim smrti kralja, bore se i protiv norveške vojske u osvajačkom pohodu.

Hamlet mora donijeti odluku hoće li osvetiti očevu smrt, no prije pokušava doznati je li priča koju je saznao od duha istinita te trenutnom kralju namješta zamku, u kojoj mu pomažu glumci koje su na dvor doveli prijatelji Rosencrantz i Guildenstern. Rosencrantz i Guildenstern Hamletovi su prijatelji sa studija, koje su kralj i kraljica pozvali pod izlikom da oraspolože depresivnog i gnjevnog princa, no Hamlet kao jedinog prijatelja od povjerenja doživljava Horacija, s kojim je odrastao na dvoru, jer je brzo uvidio kako Rosencrantz i Guildenstern služe kao špijuni vladajućem paru.

Glumci planiraju igrati tragediju ‘Gonzagovo ubojstvo’, Hamlet im u poznatom govoru prije predstave daje upute kako to trebaju učiniti, te u nijemoj igri na početku ‘Mišolovke’, kako Hamlet pred kraljem naziva komad, odigraju priču koju je Hamlet čuo od duha, a u kojoj je Hamlet stariji ubijen otrovom koji mu je Klaudije ulio u uho. Klaudije burno reagira te napušta predstavu, a Gertruda zove Hamleta u svoje odaje da joj objasni svoje ponašanje. Hamlet se razgnjevi na majčine reakcije, te misleći da iza zastora Klaudije prisluškuje njihov razgovor, zarine mač u njega, ubivši kraljeva poslušnika Polonija, čijoj kćeri Ofeliji se udvara.

Ofelija poludi nakon smrti oca te se ubije, a njen brat Laert odluči izazvati Hamleta na dvoboj. U dogvoru s Klaudijem otruje vršak mača kojim se planira boriti pritiv Hamleta, a za svaki slučaj, ne uspije li Laert ozlijediti Hamleta, otrov se nalazi i u peharu s vinom koji kralj planira ponuditi nećaku.

Dolazi do borbe, u kojoj kraljev plan propada – Hamlet i Laert zamijene mačeve, te tako od otrovanog vrška strada sam Laert, pehar s otrovnim vinom ispije kraljica Gertruda, a Hamlet, konačno razjaren shvativši razmjer zavjere koju je Klaudije skovao u namjeri da ga ubije, učini ono što odgađa cijeli komad – ubije strica.

Međutim, kako je Laert ipak ranio Hamleta, kraljeviću preostaje tek nekoliko trenutaka pred smrt, u kojima u Elsinore ulazi norveška vojska na čelu s Fortinbrasom, kojem Hamlet prepušta prijestolje.

Interpretacije vjerojatnije najpoznatijeg komada dramske književnosti uopće brojna su i raznolika – njime su se bavili teoretičari i kritičari poput Harolda Blooma, Sigmunda Freuda, Michela de Montaignea, Jana Kotta, Stephena Greenblatta, Jacquesa Lacana te nebrojeni poznati kazališni umjetnici kao što su Stanislavski, Craig, Olivier, Brook, te Ostermeier i Koršunovas…

12345

Odgovori


DNEVNI NEWSLETTER

PRATITE NAS I NA...

IZDVOJENO
MAGAZIN
NATJEČAJI & POSLOVI