Već na prvi spomen domaće operete, te popularne glazbene kazališne vrste, povezane pjevanim libretom, plesnim točkama i govorenim dijalozima, nemoguće je zaobići ime Ive Tijardovića.
Rođeni Splićanin i očigledni lokalpatriot, ostavio je iza sebe dva najslavnija domaća operetna djela koja živopisno ocrtavaju slike iz mediteranske svakodnevice i njezine tzv. male ljude, a nakon velikog uspjeha koji je sa svojom premijerom postigla Mala Floramye, Tijardović dvije godine kasnije (05.03. 1928.) izlazi s još jednim klasikom – Spli'skim akvarelom.
Još više nego Mala Floramye, Spli'ski akvarel je izrazito lokano obojeno djelo koje je Tijardović posvetio splitskom malom puku, pa je i glazbeno gledajući, temeljen na izvornoj dalmatinskoj melodiji, koja je rezultirala glazbenim brojevima kao što su Kućo mala ili Tonči moj dragi Tonči, koji su prekoračili granice kazališnih dasaka i postali svojevrsni dio šire, pop kulture.
Priča prati, kako je i za očekivati za operetu, dva ljubavna para - onaj romantični odnosno, Tončija koji se želi vjenčati za svoju ljubav Maricu, no zbog svoje financijske situacije ne nailazi na odobravanje njenog oca Tome; poto komični par – Lešandra i Perinu, koji se posebno ističu zbog svojih plesnih točaka zasnovanih na elementima američkog foxtrota, i s kojim se na momente Tijardović približava i žanru mjuzikla, a u sve je to još upletena i priča o odlasku u Bosnu, a u kojoj Splićani zdravstvene savjete od tzv. liječnika Salka...
Akvarel na repertoaru (ponovno) od 2008. godine ima HNK Split, a u sezoni 2014/2015 u režiji Richarda Simonellija i zagrebačka Komedija.
