Sezona 2014/2015: Kazalište Virovitica

Prenosimo najavu sezone i premijerne naslovekako ih je oglasilo kazalište Virovitica.

***

Kazalište Virovitica već se dugi niz godina ponosi svojom tradicijom uspješnih predstava komičkog žanra; gotovo kao da se čini da mikeško podneblje i hedonistički, veseljački temperament onih koji u njemu prebivaju vrše izvjestan utjecaj i na kazališni izričaj mjesta. Stoga će i predstojeća sezona zadržati nešto od gogoljevskog „smijeha kroz suze“ s kojim smo se početkom godine susreli premijerom Revizora na Virovitičkim kazališnim susretima – prije svega zahvaljujući središnjem premijernom naslovu, Legendi o sv. Muhli, ranom dramskom djelu jednog od trenutno najizvođenijih hrvatskih dramatičara, Mate Matišića. Inteligentno napisana, blasfemična i kontroverzna, pogotovo usred današnjice u kojoj sve češće i zamjetnije dolazi do žestokih sukoba konzervativne struje i „onih drugih“, Legenda priziva brešanovski humor, dok se Ukroćena goropadnica Williama Shakespearea, druga komedija čija je premijera predviđena u narednoj sezoni Kazališta Virovitica, tematikom braka, mizoginije i savladavanjem rodnih uloga poigrava farsičnim elementima. Brutalnost i okrutnost ovih komedija tako će, unatoč ili upravo zahvaljujući prividnoj suprotnosti žanrova, činiti savršenu nadopunu još jednoj planiranoj predstavi za odrasle, Agnus Dei Igora Goluba. Osim zaokupljenosti temom nemilosrdnosti svakodnevice i kapitalističkog sustava koji uništava i degradira pojedinca, uz sumornu atmosferu i poigravanje nebrojenim citatima, Agnus Dei učinit će i mali korak u smjeru drugačije estetike i poetike od one na kakvu je virovitička publika dosad navikla. Slična tematika i umjetnički izraz obilježavaju i Adrianovu pobunu Dore Golub, tekst nastao po motivima romana Sue Townsend, a namijenjen prvenstveno mladoj publici; frustracije tinejdžera iz disfunkcionalne radničke obitelji naći će svoje pobunjeničko oslobođenje u subkulturi – punku, i to prvenstveno kao životnom, pa tako i umjetničkom stavu, ne samo glazbenoj preferenci. Naposljetku, osviještenost o društvenoj krizi koju navedeni predlošci zastupaju već je zahvatila i ponovno zahvaća i prostor dječjeg kazališta. Kiki i Bozo Andree Valean komad je za najmlađe koji se dotakao teme alijenacije i pokušaja održanja zdravih međuljudskih odnosa u ne tako zdravoj društvenoj okolini, te kroz klaunovske gegove ostvaruje upravo onaj dodir između tuge i humora o kojem je bilo govora i na početku ovog uvodnika. Ta dva tek naoko suprotiva osjećaja dominirat će našom pozornicom čitave sljedeće sezone. Naposljetku, kazalište može, i trebalo bi, u publici pobuđivati snažnu emocionalnu reakciju. Kakva će ona biti u predstojećoj sezoni, odgovor je što ga mogu dati samo naši vjerni posjetitelji koji i čine da Kazalište Virovitica već čitavo stoljeće odražava pomalo paradoksalni život grada u kojem je pučka komponenta uvijek iznova neraskidivo isprepletena s onom urbanom.

Dora Golub

Dora Golub: ADRIANOVA POBUNA

redatelj:???

premijera: ???

Kad je Sue Townsend osamdesetih godina sad već prošlog stoljeća počela objavljivati svoje romane o Adrianu Moleu, britanskom tinejdžeru, izdanku radničke klase i, kako on sam kaže, budućem intelektualcu, vjerojatno nije mogla predvidjeti ne samo uspjeh koji je iščekivao njezino stvaralaštvo, već i činjenicu kako je stvorila istinski bezvremen lik. Mladić iz Adrianove pobune tako i ne nosi prezime Mole; on je hrvatski dečko te ga, dakle, nije prignječila svakodnevica u kojoj svaki dan možete vidjeti Margaret Thatcher na TV ekranima, nego… no, slijedimo li tu logiku, znamo koji ljudi su odgovorni za Adrianovu patnju, ne? Svoj odgovor na nesigurnosti odrastanja, preokupacije seksom, disfunkcionalan brak svojih roditelja, rastuću neimaštinu i bullying u školi ovaj „pohrvaćeni“ Adrian iznašao je prije svega u punku. Kao subkulturni pokret koji jest iznikao u Velikoj Britaniji krajem sedamdesetih, ali uvijek iznova postaje aktualan svaki put kad se mlada i(li) stara osoba razočara u društvenu hijerarhiju i njezine nepravde, on postaje simbol sasvim intencionalne pobune ovog tinejdžera koji i nije baš običan i svakodnevan predstavnik svoje generacije. Pokušavajući dokazati da u svijetu zaraženom sklonošću spram potrošnje, estradizacije i banalizacije apsolutno svega, pa čak i umjetnosti, intelektualno ipak može postati cool, Adrian će upravo u toj buntovnoj glazbi i njezinim idolima pokušati pronaći svoj put prema odrastanju, slobodi i – šokantno – optimizmu.

 

Andreea Valean: KIKI I BOZO

redatelj: ???

premijera: ???

Dramski tekst Andree Valean sumira neke od tema kojima su dječje predstave Kazališta Virovitica bile zaokupljene i proteklih sezona. Jedna djevojčica i jedan starac tako će, u godotovskoj priči i okruženju, pronaći zajednički jezik kako bi iznašli rješenje u borbi protiv problema s kojim se oboje suočavaju, a to je smrt, u ovoj drami personificirana i opisana kao dama u crvenoj haljini. Štur, jezgrovit iskaz udružen s bogatom scenskom radnjom, mješavina melankolije i humora postignutog uglavnom klaunskim gegovima te snažna metaforika još su neke od najvažnijih karakteristika kojima će Kiki i Bozo zacijelo osvojiti najmlađu virovitičku publiku. Pritom su strah od usamljenosti, otuđenja i smrti sveprisutni u ovoj dirljivoj priči čija je glavna tema ipak život sam, jednako koliko i pokušaj pronalaska odgovora na pitanje kako isti taj život ispuniti igrom kakva će otkloniti misao na njegov završetak, koji u ovoj inscenaciji predstavlja i okončanje same izvedbe.

 

William Shakespeare: UKROĆENA GOROPADNICA

redatelj: ???

premijera: ???

Ove se sezone Kazalište Virovitica, u suradnji s Kazalištem Oberon iz Koprivnice, ponovno vraća Shakespeareovoj kontroverznoj komediji, nerijetko optuživanoj za mizoginiju. Koliko je tematika (ne)uspješnog preuzeća rodnih uloga iz Ukroćene goropadnice zanimljiva i vibrantna uslijed današnjice u kojoj žensku emancipaciju, nerijetko i na njezinu štetu, najčešće doživljavamo kao gotov čin i okončanu bitku, pitanje je koje si neumitno postavlja svaki umjetnik prilikom suočenja s ovim komadom. Kompleksna, prepuna zakučastih slojeva i pritajeno mračna kao bilo koja Shakespeareova komedija, Goropadnica ruglu izvrgava upravo temeljni društveni ugovor. Konvencija braka konvencija je sretnog završetka komičkog žanra kakav Katarinin završni monolog, jedni će reći, potvrđuje, a drugi – opovrgava, i to istim onim ciničnim i otrovnim jezičnim žalcem o kojem je goropadna junakinja govorila svom draganu Petrucciu ranije u drami. Farsična i lascivna, ova je komedija svoju romantiku izgradila na sadomazohističkom odnosu muškarca i žene, svojih glavnih protagonista, i u nasljeđe nam ostavila bezbroj mogućnosti različitih interpretacija. Skrenemo li u glazbene vode, možemo povući jednu analogiju kakvu nam nameće zadana tematika: samo je jedna vrsta bluesa, rekao je glazbenik Son House, i to je onaj između muškarca i žene – zaljubljenih jedno u drugo. Drugim riječima, Ukroćena goropadnica i ne bi trebala biti drugo nego ono što u glazbi poznajemo kao blues: erotičan, prljav, mračan, brutalan, ali s pričom i imaginarijem kojem nećete moći odoljeti i koji će vam još dugo ostati u mislima.

 

Mate Matišić: LEGENDA O SV. MUHLI

redatelj: ???

premijera: ???

Mate Matišić pripada generaciji suvremenih hrvatskih dramatičara o čijoj se dramskoj poetici nerijetko piše i govori kao o inovativnoj ili, kao što je istaknuo Leo Rafolt, „simptomatičnoj za tranzicijske devedesete“. Međutim, kontroverza kakvu su još donedavno izazivale Matišićeve Fine mrtve djevojke i Svećenikova djeca tek je dodatna potvrda upravo goruće aktualnosti njegovih tekstova i danas; stoga i Kazalište Virovitica na svoj repertoar postavlja Legendu o sv. Muhli. Komedija koja je svoju praizvedbu doživjela 1988. godine najvažnije je motive preuzela iz Boccacciovog Dekamerona dok poetički i dramaturški, smještena u autorov zavičajni prostor Imotske krajine u doba srednjovjekovlja, nemalo priziva i Brešana. Žanrovsko određenje teksta kao legende ukazuje na mješavinu nabožne i zabavne literature, religijskih vjerovanja i poganskih praznovjerja kakva su se u srednjem vijeku kroz spomenuti žanr, u usmenoj predaji, nerijetko međusobno ispreplitala i prožimala. Takav spoj fantastike, folklora, religije i groteske ovdje dobiva i parodijsko ruho te, prizivajući renesansnu tjelesnost i senzualnost mnogo više nego topose srednjovjekovne književnosti, još jednom potvrđuje Matišića kao vrsnog komediografa. Glavni lik, lukavi varalica Muhlo, poduzet će čitav niz spletki u cilju seksualnog zadovoljenja i novih erotskih igri – a kako Kazalište Virovitica misli izaći na kraj sa višeslojnošću i provokativnošću ovog komada, i hoće li se publika u Muhlu doista zaljubiti onoliko koliko dosadašnje virovitičko kazališno iskustvo s najljepšim primjerima komedija priznatih u Hrvatskoj i na svjetskoj sceni ukazuje da bi mogla, vidjet ćemo u nastupnoj nam sezoni.

 

Igor Golub: AGNUS DEI

redatelj: ???

premijera: ???

Agnus Dei projekt je virovitičkog glumca, u ovoj budućoj inscenaciji i redatelja, Igora Goluba. Opredijelivši se za kreaciju vlastitog dramskog predloška, autor se odlučuje posvetiti tematici socijalne krize i rastućeg beznađa hrvatske svakodnevice, poigravajući se usput aspektima američke rock kulture koji se iznimno dobro podudaraju s tragičnim ozračjem priče smještene ipak negdje u naše balkanske krajeve. Tako kroz obilatu upotrebu biblijskih motiva i atmosferu gothic americane – ili, u ovom slučaju, gothic croatiane – dvije paralelne radnje prate postupni put do dna starog Ezekiela, kao i sukob dvojice njegovih sinova, naizgled međusobno suprotstavljenih u good guy/bad guy maniri, kakve pamtimo iz već pomalo i zaboravljene poetike žanra western filma. Premda duboko prožeta pesimizmom, planirana predstava u središte problema postavlja suvremenu obitelj i pitanje njezinog opstanka, ostavljajući ipak i tračak nade u budućnost u svom konačnom crescendu. Fragmentaran i intertekstualan predložak nudi obećanje rokerske predstave koju karakterizira svojevrstan pokušaj primjene dramaturgije glazbenog videospota u kazališnoj izvedbi. Tim malim eksperimentom Kazalište Virovitica nada se dodatno otvoriti put novom umjetničkom izričaju na kakav je njegova poslovično odana publika, smatramo, i više nego spremna.

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.