Login za korisnike

Višnjik (vž)

Dramu ruskog klasika A.P. Čehova, tridesetak godina nakon posljednjeg uprizorenja Čehova u HNK u Varaždinu, režijski potpisuje Boris Kobal.

***

‘Višnjik’ je posljednja dovršena drama Antona Pavloviča Čehova, a u njoj se ponovo dotiče teme propadanja aristokracije.

Drama počinje povratkom Ljubov Andrejevne Ranjevske i njene kćeri Anje iz Pariza na staro imanje u Rusiji. Dočekuju ih: njezina posvojena kći Varja (koja se u međuvremenu  brinula za imanje),Gajev (brat Ljubov Andrejevne), te Lopahin, njihov bivši sluga, a sada bogat i uspješan trgovac…

No, ništa nije kao prije – imanje je pod hipotekom koju Ranjevska ne može platiti, pa će za nekoliko mjeseci kuća i višnjik biti ponuđeni na aukciji. Ljubov Andrejevna i Gajev, nesposobni riješiti financijske probleme, radije se prepuštaju sanjarenju o prošlim vremenima, uspomenama i ljubavnima…

Njihova je suprotnost Lopahin koji predlaže da se višnjik posiječe, a na njegovu mjestu posadi – odmaralište…  Lopahin je prikazan kao predstavnik neke nove Rusije koja tek dolazi, a kojoj se stari aristokrati ne mogu prilagoditi. Propadanje višnjika tako postaje simbol propadanja jedne obitelji i čitavog plemstva.

Ranjevska bespomoćno čeka vrijeme aukcije, te u međuvremenu priređuje zabave, dijeli novac prosjacima i naivno vidi rješenje svojeg problema u udaji kćeri Varje za Lopahina. Sudbinu imanja ponovo prebacuje na leđa posvojene kćerke, kojoj se Lopahin nimalo ne sviđa, između ostalog i zato jer je zaljubljena u studenta Trofimova

Na koncu imanje ipak biva prodano na aukciji i to – Lopahinu, koji likuje nad svojom ‘pobjedom’ i odlučuje srušiti višnjik. Članovi obitelji i njihovi sluge su izgubljeni, opraštaju se i prisiljeni su pronaći nov život. Ranjevska se odlučuje vratiti bivšem ljubavniku, Gajev se zapošljava u banci, a Varja ostaje sama jer je Lopakhin ipak odlučio ne zaprositi je.

Ranevska i Gajev se opraštaju od kuće u kojoj su proveli djetinjstvo, pozdravljaju višnjik i zatvaraju vrata za sobom. U kući ostaje samo stari sluga Firs, oslobođeni rob, koji se čudi kako su ga zaboravili i napustili. Firs ostaje u mraku, prepušta se sudbini dok se istovremeno čuju udarci sjekire o stabla višanja…

Tekst je praizveden u Moskvi 17.1.1904., na autorov rođendan, u režiji njegova dugogodišnji suradnika Konstantina Stanislavskog, a glavnu ulogu Ljubov Andrejevne Ranjevske igrala je Čehovljeva supruga – Olga Knipper. No, Čehov je premijerom bio sve samo ne – zadovoljan, između ostalog i zato jer su pokusi trajali samo 6 mjeseci (!), umjesto inače uobičajenih – 18.

No, najveći je problem bio taj što je sam Čehov ‘Višnjik’ podnaslovio komedijom, dok je Stanislavski u njoj vidio tragičnu priču.  Čehov je optužio Stanislavskog da mu je uništio dramu, objašnjavajući kako nije shvatio da su njegovi likovi možda i na rubu suza, ali nikad ne plaču.

autorski tim
Urša Vidicscenograf
Žarka Krpanasistent kostimografa
Petar Eldanskladatelj
Boris Kobalredatelj
Iva Peter - Dragansuradnik za cirkuske vještine
Vesna Kosec Torjanac asistent redatelja
Belinda Radulovićkostimograf
Vladimir Gerićprevoditelj
Staša Zurovackoreograf
Anton Pavlovič Čehovautor teksta

izvođači
Barbara RoccoRanjevska, Ljubov Andrejevna
Goran GuksićTrofimov, Pjotr Sergejevič, student
Hana HegedušićDunjaša, sobarica
Inka Eldan Ranjevska, Ljubov Andrejevna, djevojčica*
Ivica PucarLopahin, Jermolaj Aleksejević
Karolina HorvatAnja, kći Ranjevske
Katarina ArbanasVarja, pokćerka Ranjevske
Ozren OpačićJaša, mladi sluga
Robert PlemićGajev, Leonid Andrejevič, brat Ranjevske
Sunčana Zelenika KonjevićCharlota Ivanovna, guvernanta
Tena Antonija TorjanacRanjevska, Ljubov Andrejevna, djevojčica
Zdenko BrlekFirs, lakaj
Zvonko ZečevićZvonko ZečevićSimeonov-Piščik, Boris Borisovič / Epihodov, Semjon Pantelejevič

Odgovori