Poštovani,
želja nam je ovim putem razriješiti nedoumicu u kojoj bi se mogli naći vaši čitatelji , koji su, vjerojatno napeto prateći vijesti vezane uz kronologiju krize upravljanja u HNK Zagreb, mogli na vašem portalu pročitati i osvrt dr.sc. Snježane Banović na nedavnu premijeru predstave “Michelangelo”, autorskog projekta redatelja Tomaža Pandura, a po motivima drame Miroslava Krleže “Michelangelo Buonarotti”, u izvedbi ansambla Drame HNK.
Naime, priličan dio teksta dr. sc. Snježane Banović, pod naslovom “Bok, Ana ili kako je pao i zadnji zastor”, pruža netočnu interpretaciju, bolje rečeno insinuaciju, poklona ansambla publici na kraju predstave.
Dakle, u svom tekstu na vašem portalu, dr.sc. Snježana Banović navodi slijedeće :
“…Njega ( Pandura ) je navodno inspirirao izvjesni Krleža koji je eto, nesabran do banalnosti, jednome Michelangelu dao da na samome kraju izgovori sljedeće, vrhunaravnom poezijom nadahnute riječi: «Bok, Ana!» Potom se cijeli ansambl poklonio oduševljenoj publici, a posebno središnjoj loži te u apoteozi podigao desnicu (dlan gore, da ne bi bilo zabune) prema jednoj osobi u njoj, jednako udvorno kao što su to mnogo puta dosad činili mnogi njihovi prethodnici s iste te scene. Razlika je jedino što u loži nije sjedio Car, Kralj, Prestolonaslednik, Poglavnik, Tito s Jovankom ili Prvi Predsjednik u prigodi poznoga rođendana. U njoj je sjedila Intendantica na Odlasku. “
Ne osporavamo nikome pravo na mišljenje, stav, i doživljaj, pa tako ni vašoj blogerici. Ipak, neprihvatljiv nam je način na koji dr. sc. Snježana Banović, budući i sama kazališni umjetnik, opisuje i tumači poklon ansambla predstave publici, i time, svojom fragmentarnom, netočnom, i iskrivljenom interpretacijom, cijeli glumački ansambl predstave stavlja u krivi kontekst - u kontekst podanika, koji totalitaristički “u apoteozi” pozdravljaju “uzdignutom desnicom” svoga vodju, vladara, ili metaforičkog nosioca bilo koje od titula koje su povijesne osobe, navedene od strane vaše blogerice, za života nosile.
Ta tvrdnja je, naravno, u potpunosti neistinita i zlonamjerna.
Naime, pažljiviji promatrač bi primijetio da cijeli ansambl predstave ne podiže desnicu prema dvorani, već glumci lijevo od kolege Livija Badurine, kao centralne figure predstave, podižu prema dvorani ljevicu, a glumci desno od njega, desnicu.
Sa dlanom prema gore, naravno.
Još pažljiviji promatrač bi primijetio, da, prije “ inkriminiranog” pozdrava prema dnu dvorane ( prema centralnoj loži, u interpretaciji dr.sc. Snježane Banović ), cijeli ansambl podigne suprotnu ruku ( oni lijevo od kolege Livija Badurine desnicu, a oni desno od njega, ljevicu ), te pokaže prema dubini scene, odnosno prema tzv. hinterbini.
Bolji poznavaoci kazališne prakse i izričaja, kao i publika otvorenog srca, u ovim bi gestama prepoznali poziv gledateljima, da pljeskom nagrade tehničko osoblje predstave, bez kojih bi realizacija iste bila nemoguća.
Dakle, ruka prema natrag poziva publiku da pozdravi inspicijenta, scenske radnike, osoblje garderobe i rekvizite, a ruka prema naprijed poziva na pozdrav majstorima tona i svjetla, kao i ekipi koja kontrolira videoprojekcije, koji se nalaze u režijskim kabinama tona i svjetla ( to su oni mali prozori ispod loža u mezzaninu i iznad balkona u dvorani HNK, dočim je miks pult tona vrlo vidljivo postavljen u zadnjem redu parketa ), a sve u skladu sa uobičajenom europskom kazališnom praksom.
Takodjer, budući da je poklon izrežirani, kolektivni, integralni dio predstave, on je nakon svake izvedbe isti, bez obzira na ime, prezime ili titulu onoga koji ima tu sreću ili nesreću da sjedi u publici - u parketu, na balkonu ili u centralnoj loži.
Biti će nam zadovoljstvo omogućiti vam provjeru naših navoda, a u međuvremenu vas molimo da na vašem portalu objavite ovu malu korekciju, te vam želimo sve najbolje u daljnjem radu.
Srdačan pozdrav,
Ansambl predstave “Michelangelo”: