Prenosimo najave premijernih naslova kako ih je oglasilo kazalište Virovitica.
***
Zlatko Krilić: KRIK
Iza nas su, nažalost, brojni ratovi. I jedan ne tako davni. I iza nas je, nažalost, veliki broj djece i mladih koji su, mimo svoje volje i htijenja, bili njegovi sudionici. A u njima i oko njih su brojne slike, priče, emocije i vjerovanja koja neminovno utječu na njihovo djetinjstvo i odrastanje te na daljnu percepciju svijeta, ljudi i odnosa u njemu. Dio je to naše prošlosti i dio je to naše sadašnjosti koja neće nestati ili se promijeniti zatvorimo li pred njom oči. Štoviše, s takvom ćemo se sadašnjošću lakše nositi sagledamo li ju kroz prizmu umjetnosti. „U koštac“ s tom temom upušta se Kazalište Virovitica, donoseći na scenu adaptaciju izuzetnog romana Zlatka Krlića Krik koji doživljaj rata i ratnih zbivanja prikazuje iz dječje pespektive. Dječak čije je selo uništeno ratnim razaranjima kroz neprijateljske se redove probija do slobode. Na tom će putu, osamljen i prestrašen dječak vidjeti, čuti, doživjeti i preživjeti stvari i situacije zog kojih će početi razvijati i osjećati mržnju i isključivost. Zlu, opasnosti i egzistencijalnoj ugroženosti kojima je osamljeni i uplašeni dječak izložen te mračnim i destruktivnim emocijama koje sve više jačaju u njegovom srcu i umu mogu se suprotstaviti jedino njihove suprotnosti, vrijednost koje afirmira ova predstava namijenjena mladima. Vrijednosti koje sve više gube mjesto u svakodnevnici. I vrijeme im je da se vrate „na scenu“.
Hans Christian Andersen: SNJEŽNA KRALJICA
Iako nam se, ponekad, čini kako se (pre)često vraćamo na staro i poznato, dajemo vrijeme i prostor već istraženom i viđenom umjesto da tražimo novo i nepoznato, odgovaramo na uvijek nova i aktualna pitanja, nekim se mjestima, nekim se autorima, nekim se pričama, nekim se temama treba vraćati. I iz razloga što ne prestaju biti aktualni, niti nas se prestaju ticati i iz razloga što se ne iscrpljuju „jednim čitanjem“, već uvijek iznova, kao nepresušni bunar, odgovaraju na naša „nova“ pitanja. Jedan od takvih autora svakako je Hans Christian Andersen, opravdano najslavniji pisac za djecu. Jedna od takvih priča je Snježna kraljica, opravdano višestruko adaptirana za kazalište, balet, crtić, film. I zato joj se i vraćamo. Donosimo poznatu priču o Snježnoj kraljici i razbijenom ogledalu, o djevojčici Gerdi i dječaku Kaiu, o jednom zaleđenom i jednom toplom srcu, o snazi prijateljstva i ljubavi, o dobru i zlu, o snijegu i ružama. Donosimo iznimno kompleksnu, višeznačnu i vanvremensku priču. Nekima po prvi put. Nekima po tko zna koji. Sigurni da će u njoj, u ovom „čitanju“, u ovoj inscenaciji vidjeti i čuti, iskusiti i doživjeti iznimno kazališno iskustvo.
Tit Makcije Plaut: ŠKRTAC
Priču o škrtom starcu čiji se život, a onda i on sam, vrti oko ćupa s blagom, privukla je nekolicinu autora iz različitih repoha od kojih neki čine sam vrh dramskog stvaralaštva. Okorjela škrtost, opsjednutost blagom i panični strah od njegova gubitka kao odrednice starčeva karaktera, a onda i polazišne točke za oblikovanje komičnih situacija, zapleta i zabuna, motivi su proslavljenih komedija J. B. Molierea, Bena Jonsona i našeg Marina Držića. Posljednji, u prologu Skupa, eksplicira kako je temu preuzeo od najvećeg rimskog komediografa Tita Makcija Plauta koji je prvi u Aululariji (doslovno Komedija o ćupu), jednoj od svojih najboljih, najpoznatijih i najizvođenijih komedija, doveo na scenu škrca, Eukliona. Starac Euklion nastoji udati kći bez miraza te na sve moguće i nemoguće načine sakriti i očuvati sadržaj ćupa. To će ga dovesti do brojnih, za njega i ostale likove komada često traumatičnih i teških, a za nas nadasve zabavnih i smiješnih situacija koje će tražiti domišljata, lukava i proračunata riješenja te jezične bravure. Dovest će ga do (pro)kazivanja i (po)kazivanja vlastitog karaktera i škrtosti kao takve. Dovest će ga do pozornice našeg kazališta koje će postaviti ovaj biser dramske literature na svijež, nov, izazovan, izvedbeno zanimljiv i osebujan način. I pitati nas imamo li i mi svoje „ćupove“?
Nikolaj Vasiljevič Gogolj: REVIZOR
Gradonačelnik malog provincijskog grada „po hitnom“ postupku okuplja činovnike iz zdravstva, školstva i sudstva, da bi im saopćio neželjenu te nadasve neugodnu i uznemirujuću vijesti. U njihov grad, u njihove ladice, među njihove papire, fakture i izvještaje dolazi revizor iz Petrograda! Već će i sama vijest biti dovoljna da likovi najpoznatije i najznačajnije Gogoljeve komedije počnu razotkivati poročnost vlastitih karaktera i kolektivnog socijalnog ponašanja. Ne krivi zrcalo ako ti je njuška kriva moto je komada koji na duhovit, komičan, satiričan, često i gorak način p(r)okazuje mentalitet sitnih činovnika, podaništvo i strah, zlouporabu položaja, aktualizaciju sitnih moći, davanje i primanje mita, „cenzuriranje“ pošte, korumpiranost suda, pijanstvo na poslu, nebrigu za bolesnike…
Nikolaja Vasiljeviča Gogolja na ovaj je komad inspirirala jedna Puškinova novela i zbilja carske Rusije iz sredine devetnaestog stoljeća.
A vi ste pomislili naša?
Lutz Hübner: ISPAD
Lutz Hübner, glumac i redatelj, jedan je od najizvođenijih suvremnih njemačkih autora, a njegove drame namijenjene djeci i mladima ovjenčane su brojnim nagradama, prevedene na niz jezika i dio su repertoara diljem svijeta. Tajna njegovog uspijeha, osim u iznimnoj vještini pisanja, leži u neposrednom i otvorenom pristupu često vrlo teškim, mračnim i neugodnim temama s kojima su okružena i suočena današnja djeca i mladi. U Ispadu, nastalom 2007. godine, Hübner donosi složen, nimalo jednoznačan i jednosmjeran odnos nasilja, psihološke i seksualne manipulacije, nesigurnosti i međuovisnosti, osjećaja odgovornosti i grižnje savjesti koji se razvija između sedamnaestogodišnjeg učenika Krisa čiji prosjek ocjena nije dovoljan za uspješan završetak školske godine i njegove mlade profesorice Lidije koje tek pronalazi svoje mjesto u novoj školi. Iako je u središtu interesa, njihov odnos, prikazan kroz dinamičnu i vještu izmjenu monološke i dijaloške forme, nije i ne može biti izvan sredine u kojoj opstoji i sustava koji do njega dovodi, omogućava ga te na svojevrstan način i podržava. Kazalište Virovitica donosi ovaj „hrabri“ tekst u prijevodu i režiji Damira Mađarića. I vjerujemo da će i naša mlada publika, a i svi mi, uključeni u njezino obrazovanje, odgoj i odrastanje, biti dovoljno odvažni suočiti se s ovom temom. Na sceni, ne u učionici.