Alan Ford strip je autorskog dvojca Max Bunker (Luciano Secchi) i Magnus (Roberto Raviola), prvi put objavljen 1969. godine u Italiji, o skupini bizarnih tajnih agenata predvođenih Brojem Jedan koji djeluju iz jedne newyorške cvjećarnice, a navodno su na plaći američke vlade i gradskih vlasti.
Od objave do danas mizerno su propala brojna njegova međunarodna izdanja, uključujući i francusko i brazilsko, a istinski uspjeh, i zapravo kultni status, strip je doživio samo u bivšoj Jugoslaviji i njezinim sljednicama. O razlozima tog misterioznog fenomena postoje brojne teorije, no sigurno je da velike zasluge za njega treba pripisati vještim, često i posve slobodnim prijevodima Nenada Brixyja.
Nije na odmet spomenuti i činjenicu da Alan Ford u bivšoj državi popularan postao tek kad se u njemu pojavio lik Superhika, "čovjeka koji oduzima siromašnima da bi dao bogatima".
Upravo ta dihotomija, glavna je okosnica autorskog pristupa Darija Harjačeka drugom ukazanju Alana Forda na domaćim pozornicama. ono prvo, zbilo se naime još prošlog stoljeća u zagrebakoj Trešnji. Naime, za razliku od nekih teoretičara stripa koji u Alanu Fordu vide prije sve kritiku koncepta tajnih agenata i zapadnjačke kulture općenito, Harjaček kaže ovako:
"Živeći u vrijeme u kojem se na duhovnom planu sve više ostvaruje ideja diktature proleterijata, preuzimanja vlasti od strane sirotinje u smislu političkog zaklinjanja u sirotinju kao ideala poštenja, skromnosti i moralne besprijekornosti, predstava bazirana na stripu Alan Ford željela bi razbiti tu sliku o sirotinji kao nositelju moralne čistoće. Siromaštvo je nešto što probuđuje ono najgore kod čovjeka, a ne ono najplemnitije, kako nam se iz dana u dan nameće kao floskula. Bogatstvo kao ostvarenje vrijednosti u svojoj je biti potpuno bezvrijedno. Predstava Alan Ford postavlja tezu da tako dugo dok je novac kanonska vrijednost sistema i siromašni i bogati zapravo robuju istom bogu, jednako su smiješni i jednako vrijedni prezira.
Centralni su likovi ove priče Alan Ford i Bob Rock, tajni agenti čuvene grupe TNT koji čekajući plaću koja nikako ne stiže iz dana u dan riskiraju vlastiti život radi ostvarivanja tuđeg profita. U situacijama u koje ih se stavlja oni su izloženi pogibelji, potpuno nespremni i bez istinske svijesti što treba napraviti i što će se sljedeće dogoditi. Njihov je temeljni pokretač za posao glad i neimaština, a nada iznenadni okret sudbine. Sreća. Glavni im je neprijatelj Superhik, anti-superjunak koji radeći kao djelatnik javne čistoće iz prezira prema prljavštini koju stvaraju siromašni odlučuje postati borac za pravdu, što znači oduzimati sirotinji da bi se dalo bogatima- onima koji znaju kako treba živjeti. Taj obrnuti sistem otvara prostor očuđenja u kojem svakidašnjica postaje dio jednog velikog nesporazuma, stavljajući pod znak pitanja vječito zazivanje Novca kao nasušne potrebe, kao putu prema zadovoljstvu, ostvarenju."
Naslovni lik, odnosno Alana Forda u ZKM igra - Filip Nola.