29. travnja – Svjetski dan plesa

Od 1982. pod pokroviteljstvom UNESCO-a slavi se Svjetski dan plesa koji se obilježava svake godine 29. travnja.

  

Taj dan slavi uspomenu na rođendan jednog od najvećih plesnih reformatora Jean Georges Noverrea, začetnika modernog baleta. Svake godine na taj se dan diljem svijeta šalje poruka poznate osobe iz svijeta plesa.

Ove godine autorica hrvatske plesne poruke za Međunarodni dan plesa je Irma Omerzo, plesačica, koreografkinja i plesna pedagoginja, a autor međunarodne plesne poruke je Lin Hwai-min, tajvanski plesač, koreograf i pisac.

Njihove poruke prenosimo u cijelosti.

***

Hrvatska poruka za Međunarodni dan plesa, 29. 4. 2013.

 

Irma Omerzo, plesačica, koreografkinja i plesna pedagoginja

Već od prvih dana nakon rođenja, kroz pokret, vođeni radoznalošću učimo o sebi i okolini, puno prije prvog osmijeha i prvih riječi.

U prvim godinama života nastavljamo s istraživanjem tijela, njegovih mogućnosti i granica. Kroz igru uživamo u pokretima valjanja, puzanja, prekobicavanja, dubljenju na glavi, neumornom skakanju i trčanju. Kad reagiramo na glazbu u prvim pokušajima ritmiziranog plesa okolina nas bodri s mnogo simpatija.

No vrlo brzo nakon toga još tokom djetinjstva ta nevjerojatna tjelesna ekspanzija biva sve više i više potisnuta u drugi plan jer „mora se“ mirno sjediti, mirno stajati, ujednačeno hodati i što prije pokoriti se svijetu odraslih. Svijetu u kojem se ne pleše bilo kako i bilo kada. Svijetu u kojem se pleše samo u rijetkim prilikama. 

Ako se ovoj standardnoj priči o odrastanju uspijete na tren oduprijeti, pronaći trag onog zatomljenog dječjeg u sebi i zaplesati malo bez posebnog povoda, učinit ćete nešto posebno za vas same a možda time i potaknete ljude oko sebe da učine isto.

Možda je upravo Dan plesa pravi dan da s takvim pokušajem počnete?!

***

Međunarodna poruka za Dan plesa 29. 4. 2013.

Poruka Lin Hwai-mina, utemeljitelja i umjetničkog direktora tajvanskog kazališta Cloud Gate

 

U Velikom predgovoru Knjizi pjesama, antologiji kineske poezije od 10. do 7. stoljeća prije Krista, rečeno je:
"Osjećaji su se uzbunili i preuzimaju oblik riječi.
Ako riječi nisu dostatne, govorimo uzdasima.

Ako uzdasi nisu dostatni, mi ih pjevamo.
Ako pjevanje nije dostatno, tada nesvjesno

naše ih šake i naša stopala plešu. "

Ples je moćan izričaj.

On govori zemlji i nebu.

On govori o našoj radosti, o našem strahu i našim željama.

Ples govori o nedokučivom, pa ipak razotkriva stanje uma pojedinca i ćudi i osobine naroda.

 

Poput mnogih svjetskih kultura, autohtoni tajvanski narod pleše u krugu.

Njihovi preci su vjerovali da će zlo biti zadržano izvan kruga.

Držeći se za ruke, dijele svoju toplinu i kreću se u zajedničkom ritmu.

Ples povezuje ljude.
A ples se događa u trenutku nestajanja.

Pokret iščezava čim se pojavio

Ples postoji samo u tom prolaznom trenutku..

On je dragocjen. On je metafora života samog.
U ovom digitalnom dobu, slike i pokreti poprimaju milijune oblika.

Očaravajući su.

Ali nikada ne mogu nadomjestiti ples, jer slike ne dišu.

Ples je slavljenje života.
Dođite, utrnite vaš televizor, isključite vaš kompjuter i dođite plesati.

Izrazite sebe kroz taj božanski i veličanstven instrument kakav je naše tijelo.

Dođite plesati i pridružite se ljudima u valovima pulsiranja.

Zgrabite taj dragocjeni i prolazni trenutak.

Dođite slaviti život s plesom.

 

 

S engleskoga prevela: Katja Šimunić.

 

 

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.