BLOG: Tko je idući?

"Kultura je pluralistička i otvorena. To znači da svaka vlast, bez obzira na stranačke i ideološke preferencije, mora osigurati ravnopravan status različitim kulturnim orijentacijama, estetikama, umjetničkim inovacijama i novim tendencijama. Kultura je bogatstvo raznolikosti!

Nitko nije nad kulturom i slobodom umjetničkog stvaralaštva. Kultura ne poznaje mandate i dekrete!

Kultura mora biti slobodna. Bez slobode nema stvaralaštva, bez stvaralaštva nema prosperiteta. Birkoratsko upravljanje kulturom ubija stvaralaštvo i pasivizira društvo. U kulturi nam ne trebaju poslušnici - nego izvrsnici!"

Mislim da ne poznajem nikoga tko ne bi potpisao gore navedene rečenice. Ovu pogotovo: "Protiv sam političkog i ideološkog arbitriranja u kulturi. Kultura kulturnjacima."

No, ne lezi vraže, potpisao ih nije svatko već Milan Bandić osobno kao dio svoje kampanje za Predsjednika RH u izborima 2009. / 2010., a s njim i još 50 - kako se to lijepo kaže - 'uglednih kulturnih djelatnika'.

Što se odonda do danas, dakle u jedva tri godine, dogodilo s gradonačelnikovim načelima - vrag će ga znati. Jer je jučer pogazio sve do jedan u predsjedničkoj kampanji iznesen stav o kulturi, te uz ozbiljne prijetnje, (a koje su navodno uključivale i presušivanje gradskih financija za GDK Gavella), zatražio od ravnatelja Darka Stazića da povuče plakat Studija Cuculić za predstavu Fine mrtve djevojke.

Nije to naš Milan obavio u tajnosti, a ne. Tu je sramotnu rabotu kao vrhunac demokracije s ponosom elaborirao u izjavi za Media servis:

''Gradonačelnik mora voditi računa da ne vrijeđa vjerske osjećaje ljudi i zato sam reagirao. Mi moramo živjeti jedni pored drugih u toleranciji, da toleriramo jedni druge, da ne radimo cirkus.

To je suština demokracije. U zaštiti vjerskih osjećaja sam reagirao kao odgovoran čovjek i kao gradonačelnik. Reagirao sam sada kada su u pitanju ovi plakati, ali ako budu drugi plakati vrijeđali neku drugu manjinsku skupinu reagirati ću opet. To je civilizacijski iskorak. Ja sam gradonačelnik svih građana", zaključio je Bandić.

Nakon što je Stazić poslušao formacijski nadređenog, krenulo je po njemu drvlje i kamenje što po portalima, što po društvenim mrežama, a čak mu je i Oliver Frljić u predpremijernom raspoloženju iz SNG Drame u Ljubljani poručio kako mu otkazuje suradnju.

Nekako se zaboravilo da je baš nesretni Stazić Fine mrtve djevojke stavio na repertoar,  i odobrio njihov plakat, koji je nota bene, u javnosti već tjednima. Zaboravilo se i da je samo par sati prije povlačenja plakata isti taj Stazić Večernjem listu izjavio:

"Bavimo se kazalištem i nije nam namjera provocirati. Plakat nije uvredljiv i ne namjeravamo ga povlačiti".

Ali, ruku na srce, za kojeg to aktualnog ravnatelja neke kulturne institucije u Gradu Zagrebu možete jamčiti da ne bi, kao i Stazić, pognuo glavu, nego da bi jurišao na barikade za prava slobode (umjetničkog) izražavanja? Pokažite mi jednog / jednu koji je to ikad učinio - bit ću zadovoljna.

Problem je, naime, u tome što je Stazić bio posve svjestan da bi njegovo no pasaran Bandiću super figuriralo na društvenim mrežema i novinskim naslovnicama, ali da ga u takvoj odluci formalno ne bi podržao niti jedan institut struke; da bi mu kolege onako usput izražavale ozbiljnu sućut dok bi on pakirao kofere iz Gavelle i spremao se doma na jezikovu juhu supruzi, inače poslovnoj ravnateljici HNK u Zagrebu, a čija bi fotelja u tom trenutku bila jednako klimava.

Stazić je, zato, donio potpuno ispravnu odluku zemlji u kojoj nema ni trunke profesionalne solidarnosti, u kojoj je pamćenje javnosti kraće od onog zlatne ribice (vidi gore objavljeni oglas) i u kojoj čak i najglasniji bundžije zašute za par tisuća kuna. Inače bismo već saznali gdje je nestalo 11 milijuna kuna namijenjenih zagrebačkoj nezavisnoj kulturi, a zbog čega je dio te scene svojedobno prijetio gradonačelniku na sva usta.

Ne vjerujete? Da vas podsjetim: isti Večernji list (inače tiskovina u vlasništvu Crkve) koji je jučer od ranog jutra Gavellin tjednima stari plakat tretirao na naslovnici kao prvorazrednu senzaciju, prije šest je godina razapeo zagrebačku Malu scenu zbog ženskog poljupca u predstavi Zabranjeno za mlađe od 16 godina.

Večernjakovom se 'prekomjernom granatiranju' tada pridružio i Vjesnik, a nešto kasnije i još pokoji medij, pa je Mala scena, uprkos višednevnim naporima da obrani vlastitu predstavu istu na koncu morala skinuti s repertoara jer ni škole ni roditelji nisu htjeli dovoditi djecu na taj, kako je Ciglar napisao 'nuklearni otpad'.

Nije pomogla čak ni činjenica da se s druge strane tih barikada tada našao čak i Glas koncila (!). Struka je šutila kao salivena, Maloj sceni podršku nije dao skoro pa nitko, a cijelu je priču iz fokusa javnosti ubrzo izgurala najnovija afera neke od domaćih starleta.

Elem, ne čudim se uopće Staziću što je pognuo glavu pred Bandićevim naletom. Kud bi da mu daju otkaz?

No, čudim se kolegama iz ansambla kazališta Gavella, koji nisu jasno i glasno rekli - NE!, čudim se (iako poučena njihovom dosadašnjom praksom - posve bezrazložno), Hrvatskom društvu dramskih umjetnika, čudim se ravnateljima ostalih domaćih kazališta i zagrebačkih institucija u kulturi, koji očito ne razumiju da su upravo oni - idući na redu.

A kad već stajemo u red, evo i ja ću.

Gradonačelniku koji kaže: "Reagirao sam sada kada su u pitanju ovi plakati, ali ako budu drugi plakati vrijeđali neku drugu manjinsku skupinu reagirati ću opet.", poručila bih da moje vjerske osjećaje daleko više od Gavellina plakata vrijeđa činjenica da se dosta ozbiljno zajebavao sa Svetim sakramentom ženidbe i da se razvodio, pa opet ženio ne bi li si priskrbio stan.

Jednako tako vjerske osjećaje mi vrijeđa činjenica da je 'zamračivanjem' 11 milijuna kuna za nezavisnu scenu u Zagrebu grubo prekršio 7. i 10. Božju zapovjed (Ne ukradi! / Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!), a i da je ili u predsjedničkoj kampanji ili pak jučer potpuno zgazio i 8. (Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!)

Ali najviše ipak,  i mene i manjinsku skupinu zvanu ljudi zdrava razuma, vrijeđa činjenica da je on gradonačelnik Zagreba.

Možete li, gospodine Bandić, išta učiniti po tom pitanju?

 

p.s.

Milanu možete pisati ovdje.

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.