Login za korisnike

Jesenja sonata

Odnos roditelja i djeteta, pitanja oprosta, sebičnosti, karijere i razdvojenosti kao možebitnog preduvjeta za ljubav – teme su Bergmanova klasika kojeg na daske HNK Split postavlja Dario Harjaček.

***

Sezona 2012/2013 ostat će zapamćena kao jedna od najčudnovatijih, ako ne i najsiromašnijih u povijesti splitskog HNK. Uz brojne skandale koji su je obilježili, ostat će zapisana i činjenica da su do polovice sezone u toj kući nacionalnog predznaka premijerno izvedena tek dva dramska naslova i to oba na maloj sceni za 55 gledatelja, od čega je onaj drugi, adaptacija filmskog klasika i Zlatnim globusom nagrađenog filma scenarista i redatelja Ingmara Bergmana - Jesenja sonata.

Režiju predstave potpisuje Dario Harjaček kojemu će to biti  drugi put u karijeri da se bavi Bergmanovom ostavštinom, ali i treći da u istoj poseže za filmom (nakon BuñuelovimAnđeo uništenja, inspirirane In Camera). Harjaček je, naime, još 2009. režirao Hamletpersonu, predstavu zamišljenu kao prvi dio slagalice koja bi se bavila istraživanjem pojedinih aspekta Shakespeareova Hamleta. Nesretnom danskom kraljeviću Harjaček je tada pridružio dvije Šveđanke, glumicu Elisabet i medicinsku sestru Almu,  koje u Bergmanovom filmu Persona (1966.), unutar zidova ludince, razvijaju kompleksan odnos.

Elisabeth Vogler, glumica koju u Bergmanovu filmu portretira Liv Ullman, odlučuje ne sudjelovati u životu oko sebe, prekidajući komunikaciju sa svijetom nakon što je u kazalištu odigrala ulogu Elektre. Ona to čini (ili bolje reći ne čini) zato jer joj se svaka gesta čini lažna, zato jer samo kroz šutnju i pasivnost vidi mogućnost življenja u istini.

A življenje u istini, uz Liv Ullman, poveznica je i s Jesenjom sonatom posljednjim filmom što ga je s Ingmarom Bergmanom snimila njegova prezimenjakinja - Ingrid. U izvorniku, priča je to o proslavljenoj koncertnoj pijanistici Charlotte Andergast, koja, zaokupljena isključivo karijerom, vlastitu djecu nije vidjela punih sedam godina. Kad prihvati poziv svoje starije kćeri Eve da je posjeti na selu gdje živi sa suprugom, niti ne pretpostavlja da će tamo zateći i svoju mlađu kćer, Helenu, mentalo zaostalu i invalidnu, a koju je sama dala zatvoriti u jednu instituciju. Eva, koja ju je uzela k sebi na brigu, ne može suspregnuti povrijeđenost i ljutnju zbog majčina zapostavljanja i sebičnosti, pa se večer pretvara u gorku bitku tekških riječi i stvarnih osjećaja između majke i kćeri...

O konceptu splitske predstave, službena najava kaže pak ovo:

"Predstava Jesenja sonata u prvom se redu bavi arhetipskim odnosom majka-kćer, vječitim kovitlacom opsesivne ljubavi i mržnje koju stvara to neraskidivo dvojstvo roditelja i djeteta... Bergman, nadalje, u svome tekstu posebno mjesto daje odnosu čovjeka i Boga postavljajući pitanje može li se čovjek koji je u potrazi za Bogom istinski suočiti sa izazovom oprosta ili breme prošlosti, krivice i optužbe koje svaljujemo na druge  uvijek u svima nama prevladavaju osjećaja prisutnosti Božje milosti. Naizgled skladan svijet u jednom se danu urušava u destrukciju u kojoj nemogućnost razumijevanja tuđeg života dovodi do zaključka kako je razdvojenost možda  najbolji preduvjet za ljubav. Ili, pak, kako nikad nije prekasno pružiti šansu onima koje smo otpisali pa makar se ti pokušaji i beskrajno ponavljali."

Na koncu, recimo i to kako smo Jesenju sonatu na domaćim scenama posljednji put gledali 2010. i to u produkciji SLJG Celje i režiji Janeza Pipana

 

autorski tim
Željko Takačprevoditelj
Ingmar Bergmanautor predloška
Jura Ferinaskladatelj
Pavle Miholjevićskladatelj
Naida (Bauk) Kromićkostimograf
Miro Mamićoblikovatelj svjetla
Vesna Režićscenograf
Dario Harjačekredatelj

izvođači
Andrea MladinićEva
Bruna BebićCharlotte
Trpimir JurkićViktor
Zorana Kačić ČatipovićHelena

Odgovori