"I look out the chair while eating my pillow. I open the wall, I walk with my ears. I have ten eyes to walk with and two fingers to look with. I put my head on the floor to sit down, I put my bottom on the ceiling. After eating the music box, I spread jam on the rug for a great dessert. Take the window, Papa, and draw me some pictures."
Tako u engleskom prijevodu zvuči jedna od priča za djecu iz knjige Stories, 1,2,3,4, izvorno objavljene kasnih 1960-tih, a koje je Maurice Sendak tada nazvao "najdomišljatijom slikovnicom desetljeća".
Priče je desetak godina ranije, za svoju kći napisao Eugène Ionesco, a ilustrirala ih je Etienne Delessert. Izvorno su objavljene u kultnoj biblioteci Harlina Quista, izdavača koji je vjerovao kako priče za laku noć služe "da bi djecu probudile, natjerale ih da misle, isprovocirale, pa čak ponekad i mučile".
Knjigu je, ciljano u predblagdansko doba, ponovno objavila izdavčka kuća McSweeney's, prevodeći obnovljeno francusko izdanje iz 2009. godine.
