Login za korisnike

Instrukcija

Ionescov “egzaktni” antidramski “dokaz” o tome kako artimetika vodi u filologiju, a filologija u propast.

***

Eugène Ionesco autor je jednočinke koja se gdjekad prevodi s Instrukcija, a gdjekad s Lekcija. Praizvedena je 1951. u režiji Marcela Cuveliera (koji ujedno igrao i Profesora), a od 1957. kontinuirano se izvodi na sceni pariškog Théâtre de la Huchette, u paru s Ćelavom pjevačicom.

Riječ o tekstu koji se smatra jednim od ključnih naslova teatra apsurda, često interpretiranom i kao rasprava o tome stvaraju li obrazovni sustavi pokornike ili slobodno misleće pojedince? Što je znanje? Što zapravo predstavljaju svjedodžbe, diplome i akademske titule? Na čemu se grade autoriteti? Što je pamet? Što je glupost? Kako se zapravo stvaraju autoritarni, totalitarni sustavi?

Radnja se odvija u uredu i vlagovaonici malog francuskog stana. Profesor, čovjek u dobi od 50 ili 60 godina, dočekuje 18-godišnju učenicu. Profesorova sluškinja, zabrinuta je za njegovo zdravlje. Kako se apsurdna instrukcija napreduje, Profesor je sve više ljut na ono što doživljava ignorancijom učenice, a potonja postaje sve tiša i snuždenija. Pogorša joj se čak  i zdravstveno stanje, a ono što započne kao zubobolja pretvara se u bol cijelog tijela. Na vrhuncu drame, Profesor ubija učenicu. Tekst završava tako što sluškinja pozdravlja novu učenicu čime se cijela radnja vraća na početak...

Iz Bukurešta, odnosno tamošnjeg Nacionalnog kazalištea 'I. L. Caragiale', na MFMS stiže produkcija koju potpisuje glumac, kazališni i filmski redatelj, ali i karikaturist Horațiu Mălăele ovdašnjoj publici možda najpoznatiji po filmu Nijemo vjenčanje ili Nunta muta iz 2008. godine.


Odgovori

POVEZANE VIJESTI