Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Dantonova smrt u Hrvata

Dantonova smrt u Hrvata

Kako se se troše milijuni koje godišnje izdavajmo za HAZU? Evo primjera...
Share on facebook
Share on twitter

Čak i ako vas kazalište nimalo ne zanima, teško da ste proteklih dana mogli umaći informaciji kako se sutra u Dubrovniku sprema posljednja ovosezonska premijera Igara, Dantonova smrt, prva drama Georga Büchnera u režiji [umetni-grandiozni-pridjev-po-vlastitom-nahođenju] Olivera Frljića.

Dnevnik Hrvatske televizije je, koliko nam je poznato, prvi put neku kazališnu predstavu najavio čak tjedan dana prije nego se dogodila. Svaki medij koji drži do sebe, posvetio joj je barem pola kartice, a u u nedostatku 'safta' iz  Modrićeve radne knjižice ili Ćorlukina kreveta - neki, bogami i više.

I neka su. 'Ajde da za promjenu jednom domaće glumište u medijima nije zbog nekog skandala, iako to - u ovom slučaju još uvijek nije isključeno - vidi treću stranicu programske knjižice rečene Dantonove smrti.

No, listajući istu, suprotno običajima kuće, nigdje ni slova o svim onim prethodnim izvedbama istog teksta u Hrvata, a nigdje se ni riječju ne spominje ni činjenica da je i Frljić već s Dantonom 'imao posla'.

Informacije o tome sasvim sigurno ima Institut za teatrologiju HAZU - osim ako nije bila riječ o nezavisnim produkcijama u kojem slučaju iste ne postoje - ali - brus.  Ljeto je, vruće je, institucije kolektivno odmaraju, sorry što bi rekao premijer, imate kućnu biblioteku i internet i to je - to.

Internet it is.

A kad tamo - iznenađenje! Naime, već spomenuti Institut, periodično izdaje posve neprivlačno prelomljene i minimumom podataka opremljene knjižurine naslovljene Repertoari hrvatskih kazališta, koje  su - koliko god manjkave - jedini javnosti dostupni izvor reprtoarnih činjenica u Hrvata.

Naša redakcija već godinama bezuspješno pokušava nagovoriti HAZU na njihovu digitalizaciju, ali pogađate - bez uspjeha. Stoga možete zamisliti naše iznenađenje kad smo Repertoare pronašli - online. Ali kako?

Kompletne knjige skenirane (ili se kaže scanirane? ili možda scannirane?), na način posve beskoristan za bilo kakav ozbiljan istraživački rad, nema logičkih operatora, nema... ma nema ničega imanentnog webu. Osim animiranog gifa, vjerovali ili ne.

Tražite jedno, dobijete rezultat generalnog kazala s referencama. Tražite po referencama - dobijete ih, ali iz posve druge knjige s istim oznakama?!?! Hvala HAZU, dobro je da vas imamo i plaćamo.

Tražilica, naime, ne poznaje AND i OR operatore, ili jednostavije rečeno - nije u stanju pretražiti cijeli izraz, pa ako joj zadate pojam "Dantonova smrt", nećete dobiti - ništa, a tražite li samo Dantonova smrt - dobit ćete sve rezultate i za 'Dantonova' i za 'smrt'.

Nakon podulje muke s tim 'sofisticiranim sustavom', domogli smo se tek dva nepoznata nam podatka. Onog da je Dantona još 1937. godine na sceni Malog kazališta, iliti drugoj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, režirao - Tito Strozzi. Tekst je, podsjetimo, praizveden gotovo 50 godina nakon što je napisan - 1902., a 35 godina kasnije igran je i u Zagrebu. Prijevod je bio djelo Nine Vavre, a scenograf je bio Ljubo Babić. I toliko od - HAZU. O glumcima - ni slova.

No zato je daljnje kopanje po najneupotrebljivijem user intefaceu svih vremena urodilo još i podatkom da je Božidar Violić  jednu od scena iz komada iskoristio za potrebe glumačkog ispita na na ADU - 1964.

Bilo kako bilo, za četiri produkcije već znamo - kronološki unatrag - prva je baš rečena Frljićeva studentska, o kojoj smo pisali ovdje.

Odlikovala ju je činjenica da niti jedna od izvođačica nije znala niti čitati francuski, iako je je cijela predstava bila na - francuskom.

Par godina prije, točnije 2009. zbila se ona u zagrebačkom HNK, za koju je Kristina Gavran napisala opsežnu najavu koju smo poslije copy-pasteali svugdje - hvala Kristina!. Predstavu čiji je scenski život bio super-kratkog vijeka režirao je  - tko drugi doli stranac -  Hansgünther Heyme. Dantona je igrao Zijad Gračić, Robespierra Dragan Despot, a St. Just Alma Prica.

U već spomenutom Kristininu tekstu navedene su i dvije produkcije u Gavelli, od kojih se prva u režiji Božidara Violića zbila 1969., a druga u režiji Petra Večeka 1989.

Dosta prikladan tajming za obje, reklo bi se.

Zanimljivo je kako je kod Večeka Dantona igrao Zlatko Vitez, a kod Violića, kažu maestralno, Drago Krča.

Robespierre je '89 bio Duško Valentić, a 20 godina  ranije - Pero Kvrgić !

St, Just je '69 bio Boris Miholjević, a kod Večeka Boris Svrtan.

Oliver Frljić ima pak posve drugačiji koncept predstave i podjela iste ne da se uspoređivati s prethodnima. Kako pak predstava izgleda, provjeriti barem dijelom možete na priloženim fotografijama:

Što o svemu tome misli HAZu - huh? doznat ćemo valjda, u pedeefu, za kojih desetak godina.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE