Plodovi zemlje
"Svake nedjelje Plodovi zemlje donose nam novosti iz svijeta sela i poljoprivrede", tako stoji u opisu pedesetpetominutnog HTV-og krunskog dragulja gledanosti koji se emitira oko nedjeljnog ručka. Na prvu loptu uvijek isto: poplava, suša, sjetva, žetva, štala, krava, vime, rep… pa ipak u toj emisiji ima više života, emocija i pameti od ukupnog zbroja Veljačinih likova iz telenovele Obični ljudi. U Plodovima zemlje stvarni ljudi, bucmasti od domaće papice ili žilavi od napornog rada, razumno odjeveni, strastveno pričaju to što rade, kakvi su im rezultati, čega se boje i što očekuju. Pričaju i o prosvjedima, politici, subvencijama, otkupu…
A kako stoji situacija s novostima iz svijeta grada i kulture?
http://www.youtube.com/watch?v=GXL6FYPd8jU&w=430
RUNDEK CARGO TRIO - Sadimo Lan (Live)
Plodovi gnjeva
U gradu prevladava sukob interesa, preklapanje interesnih sfera, te personalizirani javni interes. S ekrana vrište profesionalci razne provenijencije, od političara, doktora, direktora, radnika, profesora, pozicije i opozicije, sindikata, državne strukture i nevladinih organizacija, umjetnika i kulturnjaka. Sukob mišljenja ne postoji, a kamoli dijalog o sukobu na bilo kojem pismu.
Tragikomična je reakcija "struke" kada N. Celzijus dobije, pa izgubi, pa dobije Kiklopa za hit godine, sad već davne 2008., ili kad J. Rozga dobije Porina. Ničime se ne može izbrisati činjenica je da prva piše (ili bar diktira), a druga pjeva (ili samo pleše), koliko god "struka" njima brisala podove. A poruka je jasna: kao i u svakom poslu postoje ljudi čija popularnost uvelike prelazi granice njihovog doprinosa, ali i oni čija je popularnost zanemariva u odnosu na doprinos. To su ljudi s osobnim interesom i osobnim zadovoljstvom, a ne škrtice intelektualne ili materijalne vrste.
[youtube http://www.youtube.com/watch?v=rF9jQHwRbDk&w=430]
Bruce Springsteen - Ghost Of Tom Joad - People Speak 2009
Čemu rasprava je li bolji MSU ili Lauba, kada je najbolja galerija zid ograde uz prugu u Branimirovoj ulici. Za publiku besplatna, a uvijek na raspolaganju. Kako se jedna cijela generacija kazališne publike može odužiti Gordani Vnuk što je, sasvim spontano, omogućila tadašnjim srednjoškolcima i studentima, kronično bez love, gledanje Eurokaza? To je neprocjenjivo - meni, a vjerujem i njoj.
Onome tko se upusti u organiziranje festivala ili revije da doma servira svjetsku produkciju ili barem sakupi domaću, odmah treba posvetiti neku ulicu. U Vijestima iz kulture to bi se popratilo u 20 sekundi: „Danas je u Zagrebu otkrivena ploča s imenom Ulica Mirne Žagar zbog doprinosa plesnoj, ali i široj kulturnoj sceni.“
No, ima li vremena na našoj javnoj televiziji za prošireni prilog o osobnom interesu i javnom doprinosu Rusana, Magellija, Glavana, Rundeka, Vakija, Dubravke, Brezovca, Sajko, Škugora, Fritza, Artukovića kulturnoj sceni?
Popis je asocijativan, posve proizvoljan i, na sreću, mnogobrojan, a sa subkulturom, teži u beskonačno.
Plodovi uma
Na našoj javnoj televiziji kultura je kratka forma. Izuzmemo li prijenose koncerata, govorne emisije i kronike redoslijedom od duže prema kraćoj - emisije iz kulture su: Pola ure kulture: 30 min (zimska shema), Kratki susreti: 30 min (ljetna shema), Skica za portret: 10 min, (specijalizirana) Fotografija u Hrvatskoj: 5 min, Vijesti iz kulture: 3 min. Primjerice za vrijeme jedne nogometne tekme, bez „SF-before“ i „horror-after“ analize, možete pogledati 3 do 4 emisije Pola ure kulture. Ali kome bi to i zašto palo na pamet?
Pola ure kulture svojevrsni je "red carpet" društveno-kulturne scene. Ali ne skriva pod tepih, bezobzira na boju. Naprotiv, novinari će sugovornicima čije mišljenje želimo čuti postaviti možda ne najvažnije, ali svakako hit pitanje, iako možda ovi i ne znaju ispravan odgovor. A na početku svake emisije, urednica će Mona Lisa smiješkom raskrojiti društveno-kulturnu klimu Expolzivnije i Exkluzivnije od istoimenih trash "društvenih" kronika. No, da je ta emisija usamljena pojava vidi se i po tome što redakcija Pola ure kulture citira i/ili koristi arhivske priloge upravo Pola ure kulture!
Na sreću, ta se emisija može od HTV-a dobiti "na zahtjev". Ali ne i Skica za portret. Što se može, a što ne gledati "na zahtjev" određuje se valjda gledanošću koju HTV ne mjeri! A zašto bi i mjerila, kad HTV ionako misli kako emisije iz kulture radi najbolje na svijetu.
Kako to znam?
Javna televizija ima obvezu barem 10% programa otkupiti od neovisnih proizvođača i to objavom javnog nadmetanja, na ovom linku.
I taman kad pomislite da postoji mogućnost da plodovi zemlje urode plodovima uma, i pri tome poluče istu gledanost, dočeka vas reality show, pardon, shock: traže se ponude za kviz znanja, talent show za mlade, zabavno mozaička emisija/talk show, serija o kulinarstvu…
Nešto treće
Začet u recesiji, HTV3 odlično je i dobrodošlo programsko osvježenje, paradoksalno, ponajviše zahvaljujući reprizama. I dok registriranih djelatnika u kulturi i umjetnika ima popriličan broj, statistika gledanosti HRT3 pokazuje neumoljive brojke: u ciljanoj skupini gledatelja od 18 do 59 godina, u udarnom terminu od 19 do 23 sata gledanost HTV3 programa iznosi 1%!
Zbog toga je ovdje tendenciozno zapostavljen.
Do prve prilike za aplauz!
http://www.youtube.com/watch?v=pco91kroVgQ&w=430
Lady Gaga - Applause
