BLOGERI Hrvoje Korbar

45. PIF, post festum

PIF je predstavio kvalitetan program, ali bez predstavljanja novih tendencija u lutkarstvu i snažne tematske odrednice.

| 12. 09. 2012.

Tijekom šest festivalskih dana prikazano je 14 predstava u konkurenciji, a održani su i brojni popratni programi, među kojima vrijedi istaknuti izložbu lutaka iz Poljske, te povratak PIF-a na zagrebačke ulice i trgove. Nakon prošlogodišnje pauze, na zagrebačke ulice vratio se Pifko, maskota PIF-a, koji je u povorci „na sva zvona“ najavio festivalska događanja, a na zagrebačkim trgovima održane su i predstave „Punch & Judy“ u izvedbi  , te „Kovčežić priča“, dobitnik nagrade dječjeg žirija.

Dok povratak na ulice zaslužuje sve pohvale, jedan drugi potez PIF-ovog Umjetničkog savjeta manje je povoljan za koncept festivala. Naime, nakon četiri godine eksperimentalnog programa „Talentoskop“, koji je uspješno predstavljao studente lutkarstva iz Osijeka, učenike osnovnih škola, te lutkarske predstave koje su odudarale od klasične estetike, program je - odlukom Umjetničkog savjeta - jednostavno iščeznuo sa PIF-ovih pozornica.

Ovogodišnja „tema“ festivala je „povratak lutke“, što se doima pomalo paradoksalno te se postavlja pitanje gdje je lutka nestala. Upravo je „povratak lutke“ krilatica pod kojom je „Talentoskop“ nestao iz PIF-ovog programa, te time narušio široki spektar tehnika i različitih estetika koje je PIF prošlih godina donosio.

„Talentoskop“ jest predstavljao lutkarstvo na kakvo hrvatsko gledateljstvo zasigurno nije naviknulo, ali je također pokazivao smjer kojim se europsko lutkarstvo (pritom ne misleći na repertoarna kazališta za djecu) kreće. Predstave francuskih nezavisnih družina („Putovanja“, odnosno „Crni rudnik“) , te gostovanje Dude Paive i njegov masterclass predstavili su zagrebačkoj publici lutkarstvo kakvo zasigurno ne mogu vidjeti u Hrvatskoj, te prikazali lutkarstvo kao umjetnost koja nikako nije zastarjela niti manje vrijedna.

Osim navedenih gostovanja inozemnih kazališta, „Talentoskop“ je predstavljao i učenike osnovnih škola koji su ostvarili najbolje lutkarske predstave na reviji SMOLA (Smotra lutkarskih skupina osnovnih škola Zagreba), što je na PIF donijelo posebnu radost, te „PIF u pelenama“; odnosno reviju lutkarstva za najmlađe, koja je stvarala potencijalnu PIF-ovsku publiku od malih nogu. Nažalost, sve je to nestalo pod krilaticom „veliki povratak lutke“.

Ipak, mladi talenti nisu u potpunosti zanemareni. Ispitne produkcije studenata glume i lutkarstva prikazani su na PIF-u, a najuspješnijim je i zatvoren festival, iako su dobili termin u 13 sati u petak, koji u najmanju ruku – nije popularan (valja se sjetiti starih PIF-ova, kada su ispitne produkcije bile prikazivane u večernjim terminima), a prikazane su i dvije predstave naše prve lutkarske redateljice, Tamare Kučinović.

Na koncu, podijeljene su i nagrade, a dva obrazloženja istih posebno su upečatljiva. Prvo se odnosi na dramaturške nedostatke predstava, koji su pokušali nadoknaditi raznim scenskim efektima. Obrazloženje nažalost ne spominje niz predstava u kojima su same lutke – višak. Naime, unatoč sjajnim kreacijama lutaka, te predstave prvenstveno ističu glumačku, a ne lutkarsku vještinu izvođača, te se pitamo jesu li lutke tu bile potrebne. Sam Sergej Obrazcov rekao je da nema potrebe raditi lutkarsku predstavu ukoliko se ona može prikazati u nekom drugom mediju, a tim su se citatom (ne pretjerano dosljedno) poslužili i PIF-ovci.

Žiri je također utvrdio sljedeće:

„Ove godine PIF odlikuju predstave koje donose nove teme, nova razmatranja i ideje, te razigranost lutkara.“

Nažalost, iz predstava koje su pogledane, teško je vidjeti nove teme i ideje, a posebno inovacije u pristupu. Bez daljnjeg, PIF je ove godine doveo „AntologijuJiřía Srneca, utemeljitelja crnog kazališta, „Susjede“ iz Krasnojarskog , te tradicionalno zanatski izvrsne lutkare iz Bjelorusije i Rusije,  ali novih tema na ovom je PIF-u bilo tek u tragovima, a najzaokruženije predstave ponudili su nam laureati nekih prošlih PIF-ova, Jordi Bertran i Neville Tranter. Dok je predstava Jordija Bertana namijenjena svim uzrastima, dramaturški u potpunosti zaokružena, te donosi animaciju predmeta iz svakodnevnog života i dokazuje da u rukama vještog animatora i kuhinjski pribor postaje lutka, Neville Tranter ponovno nam je predstavio oštru, inteligentnu satiru , sjajno povezavši tradicionalno kazalište sa suvremenom groteskom.

Bez daljnjeg, PIF je ove godine donio niz sjajnih, klasičnih predstava koje se nalaze (ili će se tek naći) u povijesti europskog lutkarstva, ali to ne znači da treba negirati suvremene predstave koje istražuju lutkarstvo povezano sa performansom, plesom, te se bave vrlo snažnom socijalnom problematikom isključivo zbog toga što ne koriste klasičnu lutkarsku formu.

POVEZANE VIJESTI
NAJPOPULARNIJE

The "Google Analytics Top Content" widget requires the plugin, "Google Analytics for WordPress by MonsterInsights", to be installed and activated.

Install plugin | Activate plugin.

VIJESTI